Imam 43 godine i srce mi se svaki put cijepa kada vidim da se moja komšinica koja ima samo 16 godina “prodaje” za nekih 5 – 10 eura, svakakvim klošarima, a to radi samo kako bi prehranila sebe i svoje roditelje. Nekoliko puta sam njenom ocu ponudio da ona počne raditi u mojoj firmi i iskreno da vam kažem da će prihvatiti, i da ću jadnu djevojčicu spasiti, ali nije želio da radi. Zbog toga sam na kraju odlučio da pozovem nju i da se nađemo.

Punodio sam joj 200 eura mjesečno i da više ne radi ono što je do sada radila, naravno, osim sa momkom, a ona mi je jadnica rekla da to ne može da prihvati, jer je toliko poštena i ne želi novac koji nije ni zaradila. Ubjeđivao sam je dugo vremena, ali nije mijenjala mišljenje. Onda sam joj predložio da novac koji joj nudim zaradi kod mene. Predložio sam joj da pospremi stan jednom sedmično u zamjenu za te pare, ali da ni sa kim ne spava, i da se kani toga.

Evo već 3 mjeseca dolazi kod mene i mogu vam reći da sam jako ponosan na sebe, jer sam je odvojio od tih propalica, matorih manijaka i te vrste posla. Vrijedna je, i sve zategne onako kako treba. Za koju godinu, kada bude napunila 18, ponudit ću joj mjesto u firmi, jer će tad biti punoljetna.  Nadam se kako će prihvatiti moju ponudu, i početi novi život sama samostalno. Isto tako se nadam kako će nastaviti pomagati svojim roditeljima koji su dali sve za nju.

Preporučeno