Često na društvenim mrežama i na internetu imamo priliku da naiđemo na neke zaista potresne priče nakon kojih uvidimo da koliko god se nama činilo da loše živimo, da uvijek ima onih ljudi prema kojima život nije bio nimalo pravedan. Ipak, najteže je kad vidimo kakve se sve stvari dešavaju djeci. U našem današnjem članku vam donosimo priču o petogodišnjem Milanu koji inače živi sa svojom bakom u udžerici na Bežanijskoj kosi.

Naime, oni nemaju ni struje ni vode, pa tako po vodu odlaze na groblje, a ponekad je jedna svijeća sve što ih grije. Kada je Milan u pitanju, on je jedan posve običan dječak, koji je fino obučen, nestašan, a igračke voli više od bilo čega na svijetu. Željan je dinosaurusa, kamiona, pištolja, ali nije ih puno imao u svom životu.

Ipak, ovaj izgled nasmijani dječak iza sebe ima grozno djetinjstvo, odrastao je bez da je ikad spoznao šta je zapravo toalet. Njihova soba koja im služi kao dnevna je ustvari samo nabacana gomila stvari gdje dječak inače jede, igra se, ali i spava. Nikad nije imao tablet, kompjuter.

Njegova baka zarađuje tako što od pretopljenog voska od ostataka svijeća napravi nove, pa ih kasnije prodaje, kako bi obezbijedila ovom dječaku barem ono osnovno za život iako je svjesna da ni to nekad nije dovoljno. Sve što imaju u životu je produkt improvizacije, a baka Ljubica kaže da je preživjela pravi pakao. Nadamo se da će se sreća i za ovu tužnu porodicu nekad promijeniti.

Preporučeno
Loading..