Đorđe Balašević nas je jučer napustio u 67. godini života, a na izmaku 2020. godine inspirisan pitanjem novinara po čemu će pamtiti ovu godinu, napisao svoju kolumnu za hrvatski Večernji list.

– Ovo sad već malo predugo traje, ne samo meni, nego svakome. Sad se već osjećam prilično “koronulo”… Ne znam kako likovi s tabloidnih portala uopšte i dolaze do mene sada? Pretpostavljam da podnesu zahtjev za ekshumaciju. I dalje se uporno hvalimo kako smo nekom davežu jednostavno spustili slušalicu, a odavno se tu radi samo o pritisku na dugme, ali, jasno vam je da pokušavam kazati da sam odmah prekinuo vezu – započeo je tada svoju kolumnu Đorđe Balašević, pa je nastavio:

– Na žalost, i ovi tzv novinari (jer to isto tako više nema dodirnih tačaka s “novinama”), izvjestili su se da pitanja postavljaju promidžbenom brzinom, u onom sumanutom ritmu kojim se preporučuje “konsultacija s doktorom ili farmaceutom”. Istina, i ja sam pomalo usporio, našoj generaciji je ipak potrebno malo vremena da prvo provjeri da li pritiska pravo dugme ili će opet greškom uključiti kameru, a možda čak i otići na Jutjub, pa mahinalno lajkovati novi spot repera iz Gornjeg Vakufa. U svakom slučaju, ipak nisam uspio a da ne čujem genijalno pitanje zbog kojeg sam zapravo i pozvan, a zbog kojeg je, na kraju krajeva i vrijedilo četiri decenije graditi karijeru… – “Po čemu ćete pamtiti ovu godinu”, nakon čega je Balašević objasnio da je ovo “godina bljaka” koju sigurno neće upamtiti.

– Prije svega, je li obavezno da se baš svaka godina u našem životu pamti? Nije to baš sasvim u redu, zar ne? Kad se jednog dana, daleko bilo (ali došlo blizu), budu prebrojavale godine mog života, i 2020. će se tu nezasluženo uračunati, uz sve one blistave i veličanstvene Godine Lavova.

Preporučeno