Oženio sam se sa svojih 24 godine. Bila je to ljubav na prvi pogled i odmah sam znao da će biti moja. Toliko sam se trudio oko nje da na kraju nije imala izbora nego da krene sa mnom. Zabavljali smo se nepunih 2 godine i onda smo se odlučili uzeti. To je definitivno bio moj najsretniji trenutak u životu. Čak smo dobili i sina, pravog malog junaka. Međutim, jednog dana sam, prije 16 godina bez ženinog znanja, dok je ona bila na selu kod svojih, pokupio sve stvari i optutovao u Njemačku.

Otišao sam zauvijek iz njihovih života bez da sam im išta prije toga rekao ili nagovrijestio. Prij toga sam našao i posao i smještaj tako da sam već unaprijed bio osiguran što se tiče nekih stvari. Znam da su me već mnogi osudili bez da su pročitali moj pravi razlog za odlazak. Saznao sam da me je ona varala još dok smo se zabavljali, prije nego što ćemo se vjenčati. Čak sam se odlučio i uraditi test očinstva, koji je rekao da moj sin zapravo nije moj. Čitav moj život sa njom je izgrađen na jednoj velikoj laži.

Nikada neće dobiti objašnjenje jer to nije zaslužila. Ovamo imam stabilan posao, nove prijatelje i djevojku koja mi je sinoć rekla da je trudna. Sretan sam i ne mislim na bivšu i to nije koje uopšte nije moje. Oni nisu moja briga. Ne želim ništa više da imam u svom životu. Oni su za mene prošlost i tako treba da ostane.

Preporučeno