Jučer nas je napustila čuvena Marija iz Žikine dinastije u Atini u 57. godini života.

Iako je odavno glumu ostavila iza sebe, iskreno se radovala ideji da opet zaigra Bobinu Mariju. Bila je radoznala kako će sada izgledati ta priča koja je obilježila njen cijeli život. Jako je željela da sada kao psihoanalitičar uroni u dio te svoje prošlosti.

Između ostalog, ona je prije pet mjeseci ispričala da nikad nije zaboravila glumu.

– Kako bih kad je bila jedan bitan dio mog odrastanja? Pustite popularnost, nekakve slave i prepoznavanja na ulici, to ovdje nije bitno. Ja volim privatnost i da nesmetano tumaram kao stranac u svojim mislima zajedno sa svojim sanjarijama. Gluma se uvukla u mene kroz iskustvo na filmu, a film kao umjetnost je stalna provokacija. Zato se danas filmom bavim kroz psihoanalizu, ali sam i radila sama dokumentarne filmove, pisala o filmu. Ljudi me to često pitaju, ali ja ne vidim prekide, nego spone i kontinuitet. Prvu ulogu sam dobila sa dvanaest godina u TV drami „U banji jednog ljeta“ koju je režirao Nikola Rajić.

Tim probojem na film dobila sam ulaznicu da otkrivam život, ljude i njihove karaktere, odnose i strasti daleko od cijele te kolotečine malograđanske dosade. Gluma me je naučila da povežem disciplinu i strast, da posmatram i da slušam. Da prihvatim sebe kao instrument i da ne bježim od svoje ranjivosti. Meni se ponekad čini da imam 150, a ponekad 20 godina, a zapravo sve sam to samo 57-godišnja ja – ispričala je tada Rialda s vedrinom u glasu.

U ovom trenutku je imala jednu jedinu aktivnu dilemu, a to je kako da stigne do Londona u kojem je dugo živjela i da li uopšte ide tamo.

“Možda puno bolje da ne idem nigdje. Čekaju nas još luđa vremena očigledno”. Ovako je kazala.

Preporučeno