Daleko u jednoj šumi nalazila se jedna sata kućica, skoro pa oronula skroz. U njoj je živjela jedna starica. Živjela je sama, jer se navikla na takov način života i nije hteja da pođe sa svojom djecom u veliki grad. Jednog je dana kod starice u posjetu došao unuk zajedno sa svojom vjerenicom. Razlog posjete je bio takav da je mladić htio da čuje bakino mišljenje o njegovoj zaručnici. Baku je jako cijenio pa mu je njeno mišljenje bilo jako važno. Nakon što ih je srdačno ugostila smjestila ih je u svoju dnevnu sobu pored šporeta.

Zatim je počela da mjerka djevojku. Ona je bila mršava, lijepa i zgodna, ma prava lutka. Imala je puno šminke i svijetlog nakita. Na sebi je imala odijelo koje nije baš mnogo skrivalo. Čim su zakoračili u kuću, počela je sa poniženjem da gleda unutrašnjost kuće, međutim to se starici nikako nije svidjelo. Kada su se ispričali budući bračni par je riješio da krene kući nazad u grad. Baka kao i sve druge otišla je u špajz kako bi im spakovala nešto domaće da ponesu u grad jer tamo toga nema. Zaim je unuk pod izgovorom da ide pomož baki otišao za njom kako bi čuo njeno mišljenje.

“Znaš sine, ja sam možda stara i glupa za te stvari, ali znam da ovdje u šumi, postoje životinje koje su mnogo male i slabe, imaju često žerku boju na sebi. One su otrovne i jako opasne za ludski rod. Međutim ima i onih koji tu opasnost imitiraju samo kako bi bile opasne. Ja se iskreno nadam da je ova tvoja jedna od njih, i ta de neće mnogo zaboljeti kada te bude ujela” rekla je starica ozbiljnim glasom dok je svog unuka tapšala po ramenu.

Preporučeno