Do prije nekoliko mjeseci sam bil najsretnija žena na čitavom svijetu. Dobar muž, troje djece, svi hvala Bogu zdravi o ništa im ne fali. Mislila sam da mi tu sreću niko ne može uzeti. Međutim moj je muž taposlen u Crnoh Gori, i zadnjih nekoliko puta, iako bude po više od mjesec dana dole, kada dođe nazad kući uopšte ne obraća pažnju na mene. Vjerujte, ogromna je razlika, jer smo do te njegove nagle promjene znali da noći provodimo ludo i nezaboravno, po 3-4 puta za noć, bap se moglo primjetiti da me poželi.

Mešutim zanjih par mjeeci, dođe kući na 7 dana, i tada jedva jednom da imamo odnose, i to sve bež imalo žara i emocija. Odmah mi je kroz glavu prošla misao da ima drugu, jer mi je to jedino logično objašnjenje. Prije 10 dana je otišao ponovo dole, a ja sam odlučila da djecu ostavim kod svojih, i da se zaputim u Budvu. Odmah po dolasku sam se šokirala kada sam vidjela mog muža kako radi u uslovima koji nisu humani, vjerujte, užasno je. Ujutru u 6 sati do naveče sve dok se vidi, leđa mu gore na sunce. Radi duple smjene kako bi kući mogao donijeti što više novca. Iskreno, ne rezumijem kako neko može toliki rad da izdrži i još pod tim uslovima.

Ja sam sjedila u hladovini nekih 500 metara dalje, taj cijeli dan i naveče sam totalno bila premorena, a nisam ništa radila, bila sam van sebe od iscrpljenosti i umora, i oupšte mi nije bilo do onih stvari. Gadim se sama sebi što sam mogla i da pomislim da da ima neku drugu, a još mi je gore što sam njegov krvavo zarađeni novac trošila bez razmišljanja tek onako. Toliko me je sve to pogodilo da ozbiljno razmišljam da se zaposlim.

Preporučeno
Loading..