Bes ili gnev je intenzivan izraz emocija. To uključuje snažan neprijatan i neprijateljski odgovor na uočenu provokaciju, povredu ili prijetnju.

Osoba koja doživljava ljutnju često će iskusiti fizička stanja kao što su povećana frekvencija srca, povišen krvni pritisak i povećani nivo adrenalina i noradrenalina. Neki gledaju na ljutnju kao na emociju koja pokreće deo borbe ili odziva mozga. Ljutnja se koristi kao zaštitni mehanizam za prikrivanje straha, povrede ili tuge. Ljutnja postaje dominantno osećanje ponašanja, kognitivno i fiziološki kada osoba čini svjesni izbor da preduzme mjere da zaustavi prijeteće ponašanje druge vanjske sile. Engleski izraz izvorno potiče od izraza ljutnja starosnorskog jezika.

Ljutnja može imati mnoge fizičke i psihičke posljedice. Vanjski izraz ljutnje može se naći u izrazima lica, jeziku tijela, fiziološkim odgovorima, a ponekad i javnim aktima agresije. Izrazi lica mogu da se kreću od unutrašnjeg iskošenja obrva do potpunog mrštenja. Dok većina onih koji doživljavaju ljutnju objašnjavaju svoje uzbuđenje kao rezultat “onoga što im se dogodilo”, psiholozi ističu da se ljuta osoba može pogrešno shvatiti jer ljutnja uzrokuje gubitak sposobnosti samokontrole i objektivne opažljivosti.

Savremeni psiholozi gledaju na ljutnju kao na primarnu, prirodnu i zrelu emociju koju doživljavaju praktično svi ljudi na vrijeme, i kao nešto što ima funkcionalnu vrijednost za opstanak. Nekontrolisana ljutnja može, međutim, negativno uticati na lično ili društveno blagostanje i negativno uticati na one oko njih. Dok su mnogi filozofi i pisci upozoravali protiv spontanih i nekontrolisanih napada besa, došlo je do neslaganja oko unutrašnje vrijednosti besa. O problemu gnjeva pisalo je još od vremena najranijih filozofa, ali su moderni psiholozi, za razliku od ranijih pisaca, ukazali i na moguće štetne efekte potiskivanja besa.

Preporučeno
Loading..