Znam da me moja svekrva mrzi još od prvog dana kada sam došla u njihovu porodicu, ali mi to ne smeta, jer volim kada gubi živce zbog mene. Ne libim se da joj ospujem sve kada smo same, pa čak ni da je pljunem u sred lica, i to onako usput. Volim da je nerviran na milion načina, a kada se suprug vrati sa posla ja se ponašam kao da sam tužna jer ne volim njegovu majku.

Trenutno sam u trećem mjesecu trudnoće, i danas sam počela histerično da se derem i vrištim kada je muž došao sa posla, i rekla sam mu da me je ona udarila u stomak. Slagala sam mu da je hjela da izvršim pobačaj, a čitavo sam se vrijeme držala za stomak i pravila se da me boli. On je zatim poludio od bijesa, nije znao šta će prije da uradi. Nikad ga nisam vidjela takvog. Ustao je sa kauča i otrčao gore. Nakako sam ustala i pratila ga, i onog trenutka kada sam ušla vidjela sam kako ju je udario u stomak, baš kako sam i ja njemu opisala da je ona mene udarila.

Prišla sam mu i počela ga moliti da je ne dira glumeći dobru snahu. Znam da je ovo što radim grozno, ali je ono sve ovo tražila od prvog dana. Ko se kači sa mnom izvuče deblji kraj. Vratim deset puta gore i tako ću nastaviti sve dok me ne pusti na miru. Jednostavno ne volim tu staru gaduru koja me nervira po čitav dan.

Preporučeno
Loading..