Ja sam usvojena, i to su mi moji roditelji rekli čim sam napunila 10 godina. Nije mi teško palo jer sam stvarno voljela svoje roditelje. Međutim prije nekoliko godina kada mi je bilo 14, mojim se roditeljima po prvi put javila moja biološka majka. Od njih je tražila da joj dozvole da me vidi. Onda su oni mene pitali da li želim da upoznam svoju biološku majku, na šta sam ja pristala.

Kada smo se vidjele, ona je počela da plače i zbog toga mi je bilo mnogo neprijatno jer nisam imala nikakve emocije prema njoj, jer mi je bila do tada nepoznata žena. Zagrlila me je, ali ja nisam uzvratila, i primjetila sam da joj je bilo krivo zbog toga. Pričala mi je kako je bila primorana da me ostavi jer joj je bilo samo 15 nije mogla sama da se brine o meni. Pitala me je da li želim da ostanemo u kontaktu i pristala sam. Nekoliko puta nakon toga smo se vidjele i to sve na njenu inicijativu.

Kada smo se vidjele naredni put, koji je ujedno bio i posljednji. Obratila sam joj se po njenom imenu, a ona mi je tada rekla da je slobodno mogu zvati mama. Odmah sam joj rekla kako to ne dolazi u obzir jer ja već imam majku koja me je odgajala od moje 5 godine, i da mi je ona potpuni stranac. Tada je počela plakati i rekla da je bila greška što me je uopšte željela upoznati.

Preporučeno