Prošlo je trinaest godina od tragične smrti pjevačice Vere Nešić, koja je nakon dugotrajne i mukotrpne borbe s bolešću otišla s ovog svijeta. U susret navrševanju deset godina od njenog odlaska, Miki Nešić se u iskrenom intervjuu za Kurir prisećao svoje najveće ljubavi u životu. Miki je u svojoj ispovijesti otkrio novu snagu otkrivši do sada neobjavljene detalje i anegdote iz osobnog života i karijere pokojnog pjevača.
U Phoenixu u Arizoni Vera je preminula 10. siječnja. Bol je i dalje jednako intenzivna kao i tada. Naš brak trajao je tri desetljeća i blagoslovio nas s dvije kćeri, Katarinom i Emilijom. Proveli smo zajedničko djetinjstvo, pohađali smo istu osnovnu školu. Vera je bila zaljubljenik u nogomet i bila je odlična vratarka, dok sam ja svoj ritam nalazio svirajući bubnjeve. Naše su nas karijere dovele do ugostiteljstva, gdje smo izvodili programsku glazbu, uključujući omiljene starogradske pjesme, romanse i zabavne melodije. Tako je počelo naše putovanje. Nažalost, Vera se borila s teškom bolešću, a ja se pitam o njezinim borbama i posljednjim danima u Americi.
Duge tri godine hrabro se borila protiv raka do svojih posljednjih trenutaka. Njezina liječnička njega odvijala se u Beogradu i Kragujevcu, što je potaknulo naš put u Ameriku kod naše kćeri Katarine. Bilo je to potresno iskustvo, pogotovo kad su nas liječnici obavijestili da su njezine radioterapije i kemoterapije dosegle svoj limit. U potrazi za tračkom nade, potražili smo pomoć od kineske liječnice koja se specijalizirala za alternativnu medicinu, koristeći čajeve i jedinstvenu mješavinu vitamina. Nažalost, bilo je prekasno. Nakon desetak dana provedenih u klinici, otpuštena je na kućno liječenje, da bi naposljetku preminula u kćerkinoj kući. U tim izazovnim vremenima, jesu li Verini kolege pružili podršku?
Doista, istina je. Na predstojećem okupljanju Saveza umjetnika, Veri će biti dodijeljena cijenjena titula istaknute umjetnice. Vrijedi napomenuti da joj je za života savjetovano da ispuni potrebnu papirologiju za ovo priznanje. Osobno sam je na to nagovarao, ali ona je iz nekog razloga to odgađala, tvrdeći da ima dovoljno vremena, pogotovo kad joj se zdravlje poboljša.
Toše Proeski, koji više nije među nama, bio je istinski zadivljen njezinim zanosnim obradama makedonskih pjesama.
U live izvedbi Vera i Toše jednom su gostovali uz pratnju orkestra Ljubiše Pavkovića. Vera je tijekom probe odabrala pjevati “Zajdi, zajdi” i već ju je uvježbala s orkestrom. Neočekivano, Toše je stigao na probu nakon tridesetak minuta, nesvjestan da je Vera već odabrala istu pjesmu. Kada je to saznao, Toše se ljubazno ponudio da otpjeva drugu pjesmu, ali je Vera, kao draga kolegica koja ga je podržavala, insistirala: “Ne, ne, molim te, Toše, ti pjevaj Zajdi, zajdi, a ja” izvest ću nešto drugo!” Ova anegdota savršeno dočarava Verin karakter. Iako malo poznata, Vera je bila prava humanitarka, organizirala je i nastupila na preko 100 koncerata u dobrotvorne svrhe.
Zanimljivo je vidjeti opsežnu kolekciju plaketa i pisama zahvalnosti, ukupno više od 150, koje je dobila za dobrotvorne koncerte koje je organizirala tijekom svoje slavne karijere. Dosljedno je prihvaćala te prilike s radošću i entuzijazmom. Vrijedi napomenuti da je svoj posljednji album pod nazivom “Bolujem” snimila 2006. godine, gotovo kao da je slutila što će se dogoditi.
Ovaj album je od nas tražio najviše truda. Dragan Aleksandrić nam se javio i podijelio: “Draga moja, imam jednu posebnu pjesmu za tebe.” Nakon toga, odabrali smo pregršt pjesama pokojnog Novice Uroševića. Nažalost, nedugo nakon toga se razboljela.
