Postoje žene koje ne osjete povezanost s vlastitom kćerkom, čak ni nakon rođenja. O tome se rijetko govori ta tema ostaje potisnuta, obavijena sramom i tišinom.
Postoji jedna tabu tema o kojoj se rijetko govori, a tiče se odnosa između majke i djeteta – ideja da se majčinska ljubav ne rađa uvijek automatski rođenjem djeteta. Iako društvo često prikazuje sliku idealne majke koja bezuslovno voli, stvarnost je složenija. Neke žene jednostavno ne osjete ljubav prema svom djetetu odmah – ili je možda nikad ne razviju. Ponekad to znaju, ali ne žele priznati, jer ih prati osjećaj krivice, sramote ili zbunjenosti.
Posebno je bolna situacija kada majka ne voli svoju kćerku. Taj nedostatak emocija može ostaviti duboke tragove u djetetovoj psihi. Iako dijete nije odgovorno za to što nije dobilo ljubav kakvu zaslužuje, posljedice tog nedostatka pratiće ga cijeli život.Postoji nekoliko tipova majki koje svojim ponašanjem povređuju kćerke – ne uvijek svjesno, ali svakako razorno.
- Prva je nemarna majka. Ona ne pokazuje interesovanje za emocionalne potrebe svoje kćerke. Zanemaruje je, ignoriše, ne sluša. Odrasle žene koje su rasle uz ovakav tip majke često se osjećaju nedostojno pažnje, emocionalno prazno i nesigurno. One nose osjećaj da njihove potrebe nisu važne. Takve majke često vode život bez puno prisutnosti u životu djeteta, pod izgovorom zauzetosti, dok u stvarnosti pružaju minimum emocionalne podrške.
Druga je kontrolišuća majka. Naizgled brižna i uključena, ali duboko destruktivna. Takva majka ne dopušta kćerki da razvije sopstveni identitet. Stalno je nadgleda, potkopava njene odluke, ne priznaje njene izbore i odluke, jer vjeruje da zna bolje. Kćerka izrasta u osobu nesigurnu u sebe, bez jasne slike o sopstvenoj vrijednosti. Iza lažne brige često se krije želja za kontrolom, a ne za zaštitom.
Treća vrsta je emocionalno nedostupna majka. Ona se ne povezuje emocionalno, ne pokazuje nježnost, ne reaguje na djetetove emocionalne potrebe. Ne grli, ne umiruje, ne tješi. Dijete često pokušava da opravda takvu majku, govoreći: „Nije bila zla, samo nije pokazivala emocije.” Ali upravo taj nedostatak bliskosti ostavlja duboke unutrašnje rane i stvara odraslu osobu koja ne zna kako da izgradi emocionalno stabilne odnose.
Tu je i ratnička majka – izrazito kritična, puna uvreda, manipulacija i emocionalne kontrole. Ovakva majka ne odgaja dijete s ljubavlju, već pokušava da ga kontroliše strahom. Svaka greška kćerke koristi se kao oružje za osudu. Krivica i stid su alati pomoću kojih majka drži vlast. Odrasle kćerke takvih majki žive sa osjećajem odgovornosti za tuđe emocije i često se osjećaju kao da nikada nisu dovoljne.
- Nepouzdana majka je ona kod koje dijete nikada ne zna šta može da očekuje. Jedan dan može biti puna ljubavi, a već drugi dan hladna i distancirana. Ljubav pokazuje samo u prisustvu drugih, dok je u privatnosti potpuno indiferentna. Ovakvo ponašanje stvara nesigurnost i nepovjerenje kod djeteta, koje ne zna šta znači stabilna emocionalna veza.
I na kraju, tu je narcisoidna majka. Ona u kćerki ne vidi samostalno biće, već produžetak sebe. U njenom svijetu ne postoji empatija. Sve mora izgledati savršeno – ne zato što je važno kako se dijete osjeća, već kako ih drugi vide. Ovakve majke često projektuju svoje neostvarene ambicije na djecu, namećući očekivanja koja su isključivo odraz njenih želja, ne djetetovih potreba.
Sve ove majke dijele jedno zajedničko obilježje – nedostatak istinske emocionalne povezanosti sa kćerkom. I iako su razlozi za takva ponašanja različiti – lične traume, nerazriješene emocije, društveni pritisak – posljedice su uvijek bolne.
Kćerke koje odrastaju bez majčinske ljubavi nauče da ljubav nije sigurna. Postaju emocionalno zavisne, traže potvrdu izvana, ulaze u toksične odnose, nesvjesno ponavljajući obrazac iz djetinjstva. Mnoge od njih kasnije traže spas u drugim članovima porodice – ocu, baki, djedu – ali duboka praznina ostaje nezamjenjiva.
Razumijevanje ovih obrazaca ne služi da bi se krivica svalila na majke, već da bi se prepoznala rana, prihvatila istina i, na kraju, otvorio prostor za ozdravljenje i lični rast. Jer svaka žena, bez obzira na to kako je odgajana, ima pravo da prekine lanac bola i stvori zdravije odnose – prema sebi i prema drugima.
