U današnjem članku prenosimo stručno mišljenje psihoterapeuta kako da prepoznate kvalitete osobe,dali je glupa ili pametna.U nastavku pročitajte kako ih razlikovati…
Marija Eril istaknuta ruska psihološkinja, poznata je po otvorenom pristupu osjetljivim temama savremenog društva. Njeno iskustvo iz oblasti organizacione psihologije, koje je stekla na univerzitetu radeći kao konsultant za kadrovsku procjenu i poslovni trener, bilo je temelj za kasniji rad u psihoterapiji.
- Ipak, prava strast prema terapijskom radu dovela ju je do prestižne škole integrativne psihoterapije u Parizu, gdje je dodatno oblikovala svoj profesionalni put. Danas se osim individualne terapije, bavi i edukacijom, predavanjima i raznim vrstama radionica. Njeni klijenti i učesnici obuka često svjedoče o značajnim ličnim transformacijama – od spašenih brakova, do samopouzdanja koje je pomoglo ljudima da pronađu ljubav.
Posebno je zanimljivo što se Marija osvrnula na pitanje koje mnogi izbjegavaju – da li zapravo postoje glupi ljudi i kako ih prepoznati u svakodnevnom životu. Po njenom mišljenju, glupost nije trajno stanje, već prije prolazna mentalna nezrelost, koja može ozbiljno uticati na kvalitet života – ne samo te osobe, već i ljudi u njenoj okolini.
Kao primjer, navodi ljude koji govore isključivo o sebi, bez svijesti o dijalogu. Takva komunikacija nije razmjena, već nametanje. I dok svima povremeno treba prostor da se izraze, ako neko neprestano vodi monolog i drugima ne ostavlja prostor ni za jednu rečenicu, radi se o nezrelom i egoističnom ponašanju. U tom slučaju, nije važno da li osoba ima narcisoidne osobine – važno je da ne zna da je slušanje važna životna vještina. Bez toga, svaki razgovor gubi smisao, a odnosi bivaju površni.
Zatim se osvrće na one koji svojom prisutnošću potpuno okupiraju prostor – glasni, bez dubine, bez takta. To su osobe koje često zamenjuju intenzitet sa suštinom. U prijatnoj atmosferi, kada svi razgovaraju s mjerom, njihov preglasan ton i nevažni sadržaj postaju neprijatna pozadinska buka koju je nemoguće ignorisati. Ljudski mozak reaguje na oštar zvuk kao potencijalnu prijetnju, pa nehotice svi postaju taoci njihove priče. Takvi ljudi, prema Eril, demonstriraju potpuni nedostatak samosvijesti i nepoštovanje socijalnih normi.
- Treći pokazatelj je ignoriranje potreba drugih. Takve osobe ne razmišljaju o tome da li je sagovornik umoran, zauzet, želi tišinu ili prostor. Njihova energija sve preplavljuje. Iako ponekad kažu “ako ti smeta – reci mi”, iza toga se često krije pasivna agresija. U stvarnosti, niko ne želi da preuzima teret konflikta, pa mnogi ćute, dok ovakva osoba i dalje vodi cijelu dinamiku bez svijesti o povratnoj informaciji.
Zanimljivo je i to što Eril ukazuje da je glupost prisutna i kada je osoba zarobljena strahovima i izbjegava svaku promjenu, ali i kada bez razmišljanja juri u sve izazove. Prvi slučaj vodi u pasivnost i stagnaciju, dok drugi može donijeti mnogo grešaka. Ipak, ona naglašava da je preuzimanje rizika, čak i uz greške, važnije i korisnije nego život u stagnaciji. Jer i loše iskustvo je – iskustvo.
Posebno oštro se osvrće na ljude koji su potpuno sigurni u ispravnost svojih stavova. Ova rigidnost je, prema njenim riječima, najveći oblik gluposti. Naučna dostignuća pokazuju da su mnoga “apsolutna” vjerovanja pala u vodu s novim otkrićima. Zatvoren um, koji ne prihvata nove informacije, može biti znak mentalnog propadanja, pa čak i povećanog rizika od bolesti poput Alchajmera.
Slično, i crno-bijelo razmišljanje odaje plitkost. Ljude koji griješe automatski etiketirati kao nesposobne, bez razumijevanja konteksta i nijansi, nije znak inteligencije. Takav pristup ne dopušta razvoj i pokazuje nedostatak fleksibilnosti.
U konačnici, zaključuje da niko nije potpuno imun na glupost. Svi ponekad upadamo u obrazce ponašanja koji su nezreli, površni ili egocentrični. Ključ je u tome da budemo svjesni sebe, da razvijamo empatiju i da budemo otvoreni za promjenu. Prava vrijednost je u spremnosti da preispitamo sopstvene postupke, saslušamo druge i pokušamo učiti – čak i iz grešaka. To nije slabost, već znak istinske zrelosti i humanosti.
