Obično se smatra da postoji jedinstvena veza između majki i njihovih sinova, kao i između očeva i njihovih kćeri. Ipak, pojedinačne okolnosti variraju, a postoje slučajevi u kojima sinovi ne poštuju svoje majke. Odnos koji dijele majka i njezin sin često se smatra svetim, definiran nepokolebljivom ljubavlju, podrškom i privrženošću. Ipak, stvarnost može biti znatno zamršenija.
Brojne se majke bore s uznemirujućim pitanjem: Zašto moj sin pokazuje nepoštovanje? Što ga tjera da me zanemari, kritizira ili stvori distancu u našem odnosu? Sigmund Freud, cijenjen kao temeljna osoba u psihoanalizi, nije tražio jednostavne odgovore. Tvrdio je da je svako ponašanje ukorijenjeno u skrivenom psihološkom uzroku, koji se obično nalazi duboko u nesvjesnom umu. Prema njegovoj perspektivi, neuspjeh sina da cijeni svoju majku ne može se pripisati konvencionalnim pojmovima kao što su “nedostatak odgoja” ili “nepoštovanje”.
Umjesto toga, temeljni uzroci skriveni su unutar borbe između ljubavi i čežnje za slobodom, kao i sukoba između privrženosti i shvaćanja ranjivosti. Dolje je predstavljeno Freudovih sedam potencijalnih objašnjenja za sinovljevo nepoštovanje prema majci, ponuđenih ne kao kritika, već kao konceptualni okvir za razumijevanje. 1. Nesvjesna žudnja za autonomijom U ranim fazama života, majka djeluje kao primarni izvor podrške za svog sina, nudeći emocionalni temelj koji predstavlja sigurnost.
Ipak, kako on sazrijeva, ova veza također može nametnuti ograničenja. Prema Freudu, dolazi do razvojne faze kada dječaci instinktivno prepoznaju potrebu da se “oslobode” majčinog utjecaja kako bi stvorili vlastiti identitet. Pokazivanje odvojenog stava, odbijanje nježnih gestikulacija ili korištenje jezika sukoba može se manifestirati kao izraz osjećaja: “Ne mogu više ovisiti o tebi. Takvo ponašanje majka često doživljava kao osobnu uvredu; ipak, u brojnim slučajevima, to zapravo znači da sin pokušava potvrditi svoju autonomiju i definirati se kao pojedinac.
- Koji se koraci mogu poduzeti? Dajte mu slobodu koju traži, a da pritom ostanete emocionalno dostupni. Izjava kao što je, “Priznajem vašu želju za neovisnošću i poštujem to. Međutim, ovdje sam da ponudim svoju podršku ako je potrebno,” često prenosi više od puke zbirke upita. 2. Neriješeni edipalni sukob Freud je predložio da tijekom ranog djetinjstva dječaci razviju nesvjesnu privrženost majci, popraćenu natjecateljskim osjećajima prema ocu. Ako taj unutarnji sukob ostane neriješen, sin može prikriti osjećaje ljutnje ili neprijateljstva usmjerene prema majci.
Ovo emocionalno previranje ne mora se predstaviti kroz otvorenu konfrontaciju; nego se može prenijeti kroz emocionalnu odvojenost, apatiju ili čak prezir. Osoba koja je osjećala da je “neviđena” usred rivalstva u djetinjstvu može pokazati emocionalnu odvojenost u odrasloj dobi, posebno u odnosu na svoju majku. Preporučljivo je započeti razgovore o iskustvima iz djetinjstva, ne s namjerom analize, već radi poticanja povezanosti: “Možete li se prisjetiti trenutaka koje smo doživjeli tijekom vaših godina formiranja? Kakvo su značenje ti slučajevi imali za vas u to vrijeme? 3. Prijenos odgovornosti za osobne neuspjehe Kada se suoče s neuspjehom, pojedinci često nesvjesno nastoje odrediti “osobu koja okrivljuje”.
Freud je sugerirao da oni koji su najbliži pojedincu često postaju primarne mete takvih projekcija. Na primjer, sin koji sebe doživljava kao neuspjeha može početi pripisivati krivnju svojoj majci, artikulirajući misli poput: “Da si me drugačije odgajao, postigao bih drugačije rezultate.” Taj je fenomen osobito raširen kada sin nema svijest o vlastitim unutarnjim sukobima. Shodno tome, majka simbolizira sve ono što pridonosi njegovoj patnji, unatoč njenoj neodgovornosti za to. Odgovor: Umjesto zauzimanja obrambenog stava, netko bi mogao razmisliti o odgovoru s: “Shvaćam da prolazite kroz veliku nevolju. Dopustite nam da zajedno istražimo određene probleme koji pridonose vašoj boli.
4. Podsvjesna zavist prema vašoj emocionalnoj čvrstoći Majke često predstavljaju izvor stabilnosti, djelujući kao temelj obiteljske jedinice i nudeći podršku u kriznim vremenima. Ova urođena snaga, međutim, može izazvati osjećaj neadekvatnosti kod njihovih sinova, osobito ako se te sinove smatra izgubljenima ili manje sposobnima. Freud je predložio da bi sin mogao reagirati umanjivanjem, ruganjem ili dosljednim odbacivanjem majčinih savjeta – ne zbog nedostatka uvažavanja, već kao sredstvo za potvrđivanje i prevladavanje osjećaja nemoći. Strategija: Umjesto da se suočavate s autoritetom, prepoznajte njegov značaj.
Primjedba poput: “Cijenim kako si upravljao teškim situacijama” može olakšati temelj uzajamnog poštovanja. 5. Ustaljeni obrasci nepoštivanja Kada otac ili neka druga značajna osoba umanjuje ili ne poštuje svoju majku tijekom djetetovih godina odrastanja, sin može to ponašanje smatrati “normalnim”. Freud je često upozoravao da bi obiteljski odnosi mogli biti dublje ukorijenjeni nego što smo spremni priznati. Sin može propustiti cijeniti svoju majku jer je svjedočio nepoštovanju koje joj drugi upućuju. On ne razmišlja svjesno o tom ponašanju; nego samo oponaša ono što je u njemu usađeno.
On pita: “Što mislite koji je ispravan način na koji partneri komuniciraju? Kako gledate na poštovanje između ljubavnika?” To ih potiče da se upuste u kontemplaciju umjesto da samo racionaliziraju svoje ponašanje. 6. Potisnuta emocionalna bol iz djetinjstva Kada dijete osjeća sram zbog pokazivanja emocija ili je spriječeno u izražavanju osjećaja tuge, boli ili ljutnje, vjerojatno je da će te potisnute emocije na kraju isplivati na površinu kao ogorčenost usmjerena prema nekome bliskom, često majci. Freud je tvrdio da potisnute emocije ne nestaju; nego se pojavljuju kao hladnoća, cinizam ili emocionalna nepovezanost. Preporuka: Njegujte okruženje otvorenog za iskreno izražavanje bez osuđivanja.
“Cilj mi je shvatiti tvoje osjećaje dok sazrijevaš. Sve što izraziš vrijedi. 7. Strah da je ranjivost jednaka slabosti. Brojne kulture savjetuju muškarce da ne izražavaju osjećaje, obeshrabruju suze i traže pomoć. Freud je priznao da je majčinska veza duboko emocionalna i može predstavljati potencijalnu ranjivost. Kao rezultat toga, neki se sinovi mogu odlučiti povući kako bi sačuvali sliku “jakog čovjeka”. Stoga se ponašanje koje se čini hladnim ne bi trebalo pogrešno protumačiti kao neprijateljstvo, već prije kao zaštitni mehanizam. Preporuka: ponašajte se kao uzor. Otvorenim razgovorom o vlastitim iskustvima s ranjivošću, možete pokazati da iskrenost ne predstavlja prijetnju; umjesto toga, služi za jačanje veza.
