Danas vam donosimo priču koja ima zanimljivu tematiku. Priče poput ove su sve popularnije na društvenim mrežama, te smo samim tim odlučili jednu podjeliti sa vama. O čemu se tačno radi i koja je priča u pitanju pročitajte u nastavku članka.

Ljekar je sam zbrinuo napuštenu staricu, a njene posljednje riječi sutradan su zaustavile operaciju

U preopterećenoj bolnici, gdje su se tog dana smjenjivali stres, žurba i nagomilani poslovi, glavni ljekar Matvej Ostapovič Levčenko odlučio je lično oprati teško zapuštenu stariju Romkinju kojoj dio osoblja nije želio prići. Neposredno prije smrti žena mu je tiho izgovorila neobično upozorenje o operaciji zakazanoj za sljedeći dan, a upravo će te riječi natjerati Levčenka da u operacionoj sali zastane, provjeri jednog od kolega i, prema opisu događaja, spriječi mogući ozbiljan problem.

Dan je na odjeljenju već bio dovoljno težak i prije njenog dolaska. Osoblje je radilo pod pritiskom, zadaci su se gomilali, a među ljudima se osjećala iscrpljenost koja u bolnici lako preraste u nestrpljenje. Kada je starica dovedena na odjel, njen izgled i miris kod pojedinih zaposlenih izazvali su otvorenu nelagodu.

Umjesto da je dožive prije svega kao pacijentkinju kojoj je potrebna njega, neki su se povukli. Bilo je kratkih komentara, izbjegavanja pogleda i vidljivog otpora prema zadatku koji je trebalo obaviti. U takvoj atmosferi zdravstveno stanje žene gotovo je palo u drugi plan, dok su njena siromašna odjeća i zapuštenost postali ono po čemu su je drugi prvo procjenjivali.

Kada su drugi odstupili, glavni ljekar je zasukao rukave

Među onima koji su jasno pokazivali otpor bila je i medicinska sestra Oksana Iljinična. Prema opisu događaja, ni druge kolegice nisu žurile da preuzmu brigu o pacijentkinji. Činilo se da svi čekaju da neugodni zadatak na kraju pripadne nekome drugom.

Tada je u prostoriju ušao Levčenko. Umjesto da započne raspravu ili naredi nekome od podređenih da obavi posao, odlučio je uraditi ono što je bilo potrebno. Zasukao je rukave, premjestio staricu u prostor namijenjen njezi i počeo je prati toplom vodom, koristeći sunđere i čistu posteljinu.

U prostoriji je zavladala tišina. Nije bilo velikih riječi ni demonstrativnog ukora, ali je njegov postupak jasno pokazao šta smatra profesionalnom obavezom. Čovjek koji je mogao samo izdati naređenje izabrao je da lično uradi ono od čega su drugi odstupili.

Levčenko, prema priči, nije pokazivao gađenje ni nervozu. Radio je polako i koncentrisano, mijenjao posteljinu i pokušavao da starici pruži osnovnu dostojanstvenu njegu. Upravo tokom tih trenutaka između njih se dogodio susret koji će kasnije dobiti sasvim drugačiji smisao.

Kada je posao bio gotovo završen, žena je nakratko došla svijesti. Pogledala je ljekara, uhvatila ga za zglob i pokušala ga privući bliže. Glas joj je bio slab, ali ono što je izgovorila bilo je dovoljno jasno da Levčenko te riječi ne zaboravi.

Upozorenje izgovoreno nekoliko trenutaka prije smrti

„Sutra ne operiši bogataša. Prvo provjeri džep anesteziologa.“

— starija pacijentkinja

Nedugo nakon toga njena ruka je klonula, a monitor je pokazao prestanak životnih funkcija. Levčenko nije znao šta da misli o njenim riječima. Upozorenje je moglo biti posljedica delirijuma, iscrpljenosti ili zbunjenosti žene na samrti, ali nije ga uspijevao jednostavno izbaciti iz glave.

Tokom noći vraćao se toj kratkoj rečenici. Nije imao dokaz da ona išta znači, ali sljedećeg jutra trebao je operisati imućnog investitora kojem je bila zakazana složena intervencija. Podudarnost je bila dovoljna da postane oprezniji nego inače.

Operaciona sala bila je pripremljena, instrumenti raspoređeni, a tim spreman za početak. Levčenko je, međutim, došao ranije i pažljivije nego inače posmatrao sve što se događa oko pacijenta. Posebno mu je pažnju privukao anesteziolog koji je bio dio ekipe.

U jednom trenutku anesteziolog je napravio gotovo neprimjetan pokret prema džepu. U drugim okolnostima takav detalj vjerovatno ne bi izazvao reakciju, ali Levčenku je u tom času kroz misli prošla posljednja rečenica preminule žene. Odlučio je zaustaviti pripreme prije početka zahvata.

Provjera je otvorila sumnju u ozbiljno kršenje procedura

Prema opisu izvora, Levčenko je prišao kolegi i provjerio ono što je držao u džepu. Predmeti koje je pronašao nisu pripadali uobičajenoj opremi koja bi u tim okolnostima trebala biti tamo, a njihova priroda je, kako se navodi, otvorila pitanje moguće manipulacije lijekovima i ozbiljnog kršenja medicinskih procedura.

Detalji o tome šta se tačno nalazilo u džepu u dostavljenom opisu nisu precizirani, zbog čega nije moguće govoriti o potvrđenoj namjeri anesteziologa. Međutim, prema priči, nalaz je bio dovoljan da operacija ne bude nastavljena prema prvobitnom planu i da se pokrene dodatna provjera.

U tom trenutku više se nije radilo samo o neobičnom upozorenju preminule pacijentkinje. Postojala je sumnja da bi postupanje jednog člana tima moglo predstavljati rizik za pacijenta, a eventualno i zahtijevati pregled ranijih događaja. Operacija je, prema opisu priče, odgođena, dok je slučaj postao predmet istrage.

U izvornom tekstu navode se i domaći mediji poput Kurira, Monda i Stila u kontekstu sličnih priča o profesionalnoj etici, povjerenju i previdima u zdravstvenom sistemu. Ipak, sama priča o Levčenku prije svega počiva na kontrastu između početne reakcije prema starici i onoga što se dogodilo nakon što je glavni ljekar odlučio da joj ukaže dostojanstvo koje joj je pripadalo kao pacijentkinji.

Njegov postupak nije bio važan samo zato što je obavio posao koji su drugi izbjegavali. Time je neposredno ostao uz ženu u posljednjim trenucima njenog života i upravo zato je jedini čuo upozorenje koje će kasnije povezati s ponašanjem kolege u operacionoj sali.

Bolnica je nakon toga nastavila s uobičajenim radom, ali za Levčenka taj događaj više nije mogao biti samo jedna teška smjena. Prema opisu priče, ostao je suočen s činjenicom da je nešto što je u prvi mah djelovalo kao posljednja, možda zbunjena rečenica umiruće žene dovelo do odluke da provjeri detalj koji bi inače mogao proći neprimijećeno.

U njegovom sjećanju ostala je pacijentkinja koju su mnogi tog dana prvo vidjeli kroz njen izgled, miris i porijeklo. On je odlučio da je vidi kao osobu kojoj je potrebna pomoć. Upravo iz tog kratkog susreta, prema ovoj priči, došlo je upozorenje koje je sljedećeg jutra promijenilo plan jedne operacije i otvorilo pitanje šta se moglo dogoditi da je Levčenko odlučio ignorisati i ženu i njene posljednje riječi.