Domaći napitak od kurkume i đumbira posljednjih godina privlači pažnju ljudi koji traže blažu, prirodnu podršku za ukočene i bolne zglobove, ali stručnjaci upozoravaju da takav pripravak nije lijek i ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ili propisanu terapiju.
Zanimanje za ovu kombinaciju nije slučajno. Kurkuma i đumbir spadaju među namirnice koje se često povezuju s protivupalnim svojstvima, a upravo zbog toga ih mnogi uključuju u svakodnevnu ishranu kada žele učiniti nešto za opšte zdravlje organizma. Ipak, između korisne namirnice i stvarnog terapijskog efekta postoji velika razlika.
Bolovi u zglobovima mogu nastati iz različitih razloga. Nekada su posljedica napora, povrede ili starenja, a ponekad ukazuju na osteoartritis, upalne bolesti ili druga zdravstvena stanja. Upravo zato ne postoji jedan univerzalni pristup koji bi odgovarao svima, niti napitak koji može riješiti svaki slučaj.
U dostupnim istraživanjima kurkumin iz kurkume i pojedini spojevi iz đumbira proučavaju se zbog mogućeg djelovanja na upalne procese. Međutim, to još uvijek ne znači da je običan domaći napitak dovoljno snažan da bi se mogao preporučiti kao liječenje artritisa ili drugih bolesti zglobova.
Zašto se kurkuma i đumbir toliko često spominju
Kurkuma sadrži kurkumin, spoj koji je predmet velikog broja naučnih istraživanja. Početni rezultati kod osteoartritisa, naročito koljena, djeluju obećavajuće, ali se studije međusobno razlikuju po kvalitetu, dozama i formulacijama. Zbog toga stručne institucije još ne smatraju da su dokazi konačni.
I kod đumbira je situacija slična. Neka istraživanja sugerišu da suplementi đumbira mogu donijeti određeno olakšanje osobama s osteoartritisom koljena, ali drugi pregledi nisu pronašli dovoljno kvalitetnih dokaza za jasan i odlučan zaključak. Zato je preciznije reći da oba sastojka mogu biti dio ishrane koja podržava opšte zdravlje nego tvrditi da će pouzdano ukloniti bol.
U praksi se najčešće govori o njihovoj ulozi kao o dijelu šire prehrambene slike. Ljudi ih koriste kao začine, kao dodatak toplim napicima ili kroz razne kućne recepte, ali to ne mijenja činjenicu da su istraživanja o njihovoj stvarnoj efikasnosti kod zglobova još u toku.
Kako se priprema jednostavan domaći napitak
Za jednu veću količinu mogu se koristiti oko 80 do 100 grama svježeg đumbira, dvije kašičice kurkume u prahu ili manji komad svježe kurkume, sok od dva limuna, dvije kašike meda, mala količina crnog bibera i oko 300 mililitara vode. Ako se koristi svježi đumbir, potrebno ga je oprati, po želji oguliti i sitno narendati. Ista priprema vrijedi i za svježu kurkumu.
Nakon toga svi sastojci se stave u blender i izmiksaju do ujednačene smjese. Napitak se može procijediti kroz sitnu cjediljku ili gazu, a zatim presuti u čistu staklenu flašu. Najbolje ga je držati u frižideru i praviti u manjim količinama, umjesto da dugo stoji.
Onima kojima je ukus đumbira i kurkume prejak, može odgovarati blaža verzija. U šolju tople vode dodaje se približno trećina kašičice kurkume, malo svježe narendanog đumbira, nekoliko kapi limuna i mala količina meda. Ako osoba dobro podnosi crni biber, može se dodati tek prstohvat. Takva varijanta je blaža za želudac, posebno ako se pije uz ili nakon obroka.
Zašto se dodaje crni biber i ko treba biti oprezan
Crni biber sadrži piperin, spoj koji može povećati apsorpciju kurkumina u organizmu. Upravo zbog toga se ova kombinacija često pojavljuje u suplementima i kućnim receptima s kurkumom. Ipak, veća apsorpcija ne znači nužno i veću korist za svakoga.
Piperin može uticati i na način na koji organizam obrađuje određene lijekove, pa osobe koje redovno uzimaju terapiju ne bi trebale nekritički koristiti velike količine koncentrisanih pripravaka. Crni biber može iritirati želudac kod osjetljivih osoba, naročito ako se kombinuje s jakim đumbirom i kiselinom iz limuna.
Poseban oprez potreban je kod osoba koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi, imaju poremećaje krvarenja, probleme sa žučnom kesom, izražene gastrointestinalne tegobe ili planiraju operaciju. Visoke doze kurkume mogu izazvati probavne smetnje, a određene koncentrisane formulacije kurkumina povezane su i s rijetkim oštećenjem jetre.
Ako ste trudni, dojite, imate hroničnu bolest ili redovno koristite terapiju, domaći napitak ne treba automatski tretirati kao potpuno bezazlen samo zato što je napravljen od namirnica. U takvim situacijama savjet stručnjaka ostaje važniji od svakog kućnog recepta.
Može li zaista pomoći kod artritisa
Ovdje je važno razlikovati začin koji se svakodnevno koristi u kuhinji od standardizovanog suplementa kakav se ispituje u kliničkim studijama. Neka istraživanja kurkumina kod osteoartritisa pokazala su smanjenje bola i poboljšanje funkcije, ali korištene su različite formulacije, često posebno pripremljene da poboljšaju apsorpciju. To nije isto što i nekoliko kašičica kurkume u domaćem napitku.
Kod đumbira su rezultati još manje dosljedni. NCCIH navodi da nije jasno koliko je suplementacija đumbirom korisna kod osteoartritisa, reumatoidnog artritisa ili bolova u mišićima i zglobovima. Zbog toga napitak treba posmatrati kao dio prehrane, a ne kao zamjenu za terapiju ili kao rješenje koje će samo od sebe ukloniti simptome.
Ljudi koji ovakav napitak piju obično to rade zato što žele nešto jednostavno, toplo i lako dostupno. U tome nema ničeg spornog, sve dok se ne očekuje da kućna mješavina obavi posao koji pripada medicinskoj procjeni i liječenju. Pristup bez velikih obećanja često je i najrazumniji: koristiti sastojke u umjerenim količinama i pratiti reakciju organizma.
Ako se pojave novi, jaki ili dugotrajni bolovi, oteklina, crvenilo, toplina zgloba, ograničenje pokreta, temperatura ili naglo pogoršanje simptoma, pregled je važniji od pokušaja samostalnog liječenja. Takvi znakovi mogu imati različite uzroke i ne treba ih automatski pripisivati tek „upalama“ koje će nestati uz neki napitak.
U tom okviru napitak od kurkume, đumbira, limuna, meda i malo bibera ostaje ono što jeste: aromatičan dodatak prehrani koji nekima može prijati, ali ne i rješenje za hronične probleme sa zglobovima. Za one koji ga ipak žele isprobati, najvažnije je da budu umjereni i pažljivi prema vlastitom organizmu.
