Tjelesni miris se mijenja s godinama, a iza onoga što se u svakodnevnom govoru često opisuje kao „miris starosti“ stoji kombinacija hemijskih procesa u koži, navika, zdravlja i načina na koji ljudi doživljavaju mirise. Iako se ta tema nerijetko prepričava kroz stereotipe, naučni nalazi pokazuju da promjene postoje, ali da nisu iste kod svih i ne dolaze u isto vrijeme.
Važno je odmah razdvojiti dvije stvari: prirodne biološke promjene i lošu higijenu. „Miris starosti“ nije nešto što se javlja kod svake osobe na isti način, niti je precizan znak određene životne dobi. Riječ je o složenijem procesu u kojem koža, lipidi na njenoj površini, oksidacija i svakodnevne navike zajedno oblikuju ono što drugi ljudi osjete.
Istraživanja su godinama pokušavala objasniti zašto se miris tijela mijenja kako čovjek stari. U toj priči posebno se izdvaja spoj 2-nonenal, koji je pronađen u studiji objavljenoj u Journal of Investigative Dermatology. Prema tom istraživanju, riječ je o supstanci koja je identificirana kod ispitanika starijih od 40 godina, a njena koncentracija imala je tendenciju rasta sa starenjem.
To, međutim, ne znači da postoji jednostavna granica nakon koje se kod svih ljudi pojavljuje isti miris. Kako su i domaći mediji prenosili u tekstovima o ovoj temi, nije precizno tvrditi da se promjena javlja tek nakon šezdesete godine. Tijelo svake osobe stari sopstvenim tempom, pa je i način na koji se mijenja prirodni miris rezultat više faktora, a ne samo broja godina.
Šta zapravo mijenja miris kože
Najčešće se kao glavni „krivac“ navodi upravo 2-nonenal, nezasićeni aldehid koji može imati masniji ili travnati miris. Naučnici su u analizama tjelesnog mirisa osoba između 26 i 75 godina utvrdili da se ovaj spoj pojavljuje kod starijih ispitanika i da je povezan s oksidacijom masnih kiselina na površini kože.
Upravo u toj oksidaciji leži jedan od ključnih mehanizama zbog kojih se miris može promijeniti i onda kada osoba uredno vodi računa o ličnoj higijeni.
Koža se s vremenom mijenja na više nivoa. Drugačiji su lipidi, mijenja se sposobnost obnavljanja, a mijenja se i vlažnost površinskog sloja. Sve to utiče na to koje se molekule razvijaju i kako kasnije mirišu. Zbog toga nije dovoljno gledati samo znojne i lojne žlijezde, iako se u pojednostavljenim objašnjenjima često upravo one navode kao jedini izvor promjene.
Naučni nalazi pokazuju da je slika složenija i da se posebna pažnja posvećuje procesima koji se odvijaju na samoj koži.
Ni higijena ni parfemi ne mogu potpuno izbrisati sve prirodne procese koji se odvijaju u tijelu. Tuširanje, pranje odjeće i čista garderoba svakako utiču na ukupni dojam, ali ne uklanjaju hemijske promjene koje nastaju u koži. Zato pojava drugačijeg mirisa sama po sebi ne bi smjela automatski da se tumači kao znak zapuštenosti ili nemara.
Upravo zbog toga stručni pristup ovoj temi traži oprez u jeziku. Kada se govori o starijim osobama, lako je skliznuti u stereotipe i prenaglašene opaske, iako je riječ o normalnom biološkom procesu. Način na koji tijelo miriše u starijoj dobi ne govori sam po sebi ništa o higijeni, karakteru ili vrijednosti te osobe.
Zašto dvije osobe iste dobi ne mirišu isto
Veliku ulogu imaju individualne razlike. Ishrana, pušenje, alkohol, fizička aktivnost, određeni lijekovi, hormonske promjene, zdravstveno stanje, njega kože i materijali od kojih je napravljena odjeća mogu promijeniti način na koji osoba miriše. Zato dvije osobe iste dobi mogu imati potpuno različit tjelesni miris, a miris jedne osobe može se mijenjati i kroz različite životne faze.
Iako se u javnosti često stvara utisak da postoji jedan „pravi“ trenutak kada počinje takav miris, nauka ne podržava ideju o jednom preciznom rođendanu nakon kojeg se to obavezno događa. Studija koja je pronašla 2-nonenal kod osoba iznad 40 godina pokazuje povezanost sa starenjem, ali ne i pravilo koje vrijedi za svakog pojedinca. Taj spoj je samo jedan od hemijskih elemenata u široj slici promjena koje donose godine.
Na prirodni miris utiče i okruženje. Klima, svakodnevne aktivnosti, način života i čak navike u prostoru mogu promijeniti ono što drugi primjećuju. Čovjekov miris zato nikada nije samo rezultat biologije, nego i svega što ga okružuje. To je jedan od razloga zbog kojih generalizacije o starijim ljudima najčešće ne daju tačnu sliku.
Naučnici su, uostalom, utvrdili i da ljudi mogu razlikovati mirise osoba različitih dobnih grupa. Ipak, važan detalj je da miris starijih osoba nije nužno ocijenjen kao neprijatniji od mirisa mlađih. Time se ruši dio uvriježenih predodžbi koje se često ponavljaju bez provjere, i pokazuje da percepcija nema uvijek isti odnos prema stvarnim hemijskim razlikama.
Percepcija, sjećanje i granica između promjene i problema
Mirisi su snažno povezani sa sjećanjem i emocijama. Dovoljan je poznat sapun, miris kuće, određena hrana ili komad odjeće pa da se u mislima pojavi slika bake, djeda ili nekog drugog starijeg člana porodice. Zato se često dešava da ljudi ono što je zapravo miris prostora, kozmetike ili tekstila pripišu isključivo osobi i njenim godinama.
Prema pisanju domaćih izvora, upravo takve asocijacije mogu pojačati dojam da je nešto „miris starosti“, iako to nije nužno tačno. U takvim situacijama subjektivni doživljaj ponekad prekriva stvarnu hemijsku pozadinu. Zato je o ovoj temi korisno govoriti bez ismijavanja i bez poistovjećivanja prirodnog starenja sa zapuštenošću.
Upravo tu se povlači važna granica između normalnog starenja i simptoma koji zaslužuju pažnju. Ne treba svaki novi miris odmah pripisati godinama, jer u pozadini može biti nešto sasvim drugo. Istovremeno, nije potrebno ni dramatizirati prirodne promjene koje dolaze s vremenom. Starenje je dio života i zahvata kožu, kosu, metabolizam i način na koji tijelo proizvodi i oslobađa mirise.
Iz neutralne novinarske perspektive, najvažnija poruka ove teme jeste da miris tijela zaista može prolaziti kroz promjene s godinama, ali da ne postoji jednostavna formula po kojoj se to dešava svima u isto vrijeme i na isti način. Nauka potvrđuje postojanje dobno povezanih promjena, uključujući povećanje 2-nonenala, ali jednako jasno pokazuje koliko su individualne razlike velike.
Genetika, navike, zdravlje, okruženje i ljudska percepcija zajedno određuju ono što na kraju primjećujemo. Zato je korisnije starenje posmatrati kao prirodan proces u kojem se mijenjaju koža, kosa, metabolizam i, između ostalog, miris tijela. Umjesto da od toga pravimo razlog za podsmijeh, vrijedi ga razumjeti kao još jedan trag biologije koji se mijenja s godinama i ostaje dio svakodnevnog života.
