Šta zapravo znači oznaka WC? Dva slova koja svakodnevno viđamo imaju vrlo jednostavno objašnjenje
WC, kupaonica, toalet i zahod danas se u svakodnevnom govoru često koriste kao nazivi za istu ili veoma sličnu prostoriju. Kada se neko nalazi u restoranu, trgovačkom centru, hotelu, na aerodromu ili nekom drugom javnom mjestu, dovoljno je da ugleda poznata slova „WC“ i odmah zna gdje treba krenuti. Upravo zbog toga rijetko ko zastane i zapita se odakle je ta oznaka došla.
Zanimljivo je da odgovor nije nikakva tehnička šifra niti moderna međunarodna oznaka osmišljena samo radi lakšeg snalaženja. Slova W i C predstavljaju početna slova izraza „water closet“. Iako taj puni naziv danas zvuči prilično starinski, upravo se njegova skraćenica održala toliko dugo da je postala gotovo univerzalno razumljiva.
Izraz „water closet“ doslovno se odnosio na mali, izdvojeni prostor sa sanitarnim uređajem i vodom. U vremenu kada su se prostorije u domu jasnije razlikovale prema svojoj namjeni, kupaonica nije automatski podrazumijevala i mjesto za obavljanje nužde.
Zašto se koristio izraz „water closet“
Razlog zbog kojeg je nastao poseban naziv postaje jasniji kada se pogleda kako su se nekada koristile riječi povezane s ličnom higijenom. Ako bi neko govorio o kupaonici, to je prvenstveno značilo mjesto namijenjeno kupanju. Drugim riječima, sama riječ nije nužno uključivala ono što danas podrazumijevamo pod modernom kupaonicom sa zahodom.
Slično je bilo i s riječju toalet. Ona se svojevremeno mogla odnositi na prostor u kojem su se nalazili umivaonik i ogledalo, odnosno na mjesto povezano s uređivanjem i ličnom higijenom. Za prostor namijenjen fiziološkim potrebama postojao je zaseban izraz, pa se upravo „water closet“ koristio za ono što danas najčešće jednostavno nazivamo WC-om.
S vremenom su se raspored prostorija i navike promijenili. Kupanje, umivanje i sanitarni uređaji često su objedinjeni u jednoj prostoriji, a izrazi poput kupaonica, zahod i toalet počeli su se koristiti mnogo slobodnije. Ipak, skraćenica WC nastavila je živjeti na natpisima, vratima i putokazima, čak i među ljudima koji nikada nisu razmišljali o njenom izvornom značenju.
Upravo je to jedan od primjera kako riječi i oznake mogu preživjeti promjene koje su njihovo prvobitno značenje učinile manje očiglednim. Čovjek danas može godinama koristiti riječ WC, a da nikada nije imao potrebu saznati šta stoji iza dva poznata slova.
Od porijekla oznake do nepisanih pravila javnih toaleta
Tema javnih toaleta otvorila je i jedno sasvim drugačije pitanje koje je privuklo veliku pažnju na društvenim mrežama. Stand-up komičar Freddy Quinn govorio je na TikToku o nepisanom pravilu korištenja pisoara za koje tvrdi da ga muškarci razumiju, iako im ga niko nikada nije formalno objasnio.
Njegovo objašnjenje zasniva se na održavanju što većeg razmaka između osoba koje koriste pisoare. Ako se, primjerice, u toaletu nalazi pet potpuno praznih pisoara postavljenih jedan pored drugog, prema tom nepisanom pravilu prvo bi trebalo izabrati krajnji lijevi ili krajnji desni. Time se ostavlja najviše prostora sljedećoj osobi koja uđe.
Komičar je zatim detaljnije opisao redoslijed. Ako su svi pisoari slobodni, njegov izbor bio bi broj jedan ili broj pet, odnosno jedan od dva krajnja. Ako su oba krajnja mjesta već zauzeta, sljedeći izbor prema tom pravilu postaje srednji pisoar, označen brojem tri.
Na taj način, objašnjava, između korisnika ostaje najmanje jedno prazno mjesto kad god je to moguće. Tek kada su zauzeti prvi, treći i peti pisoar, preostaju brojevi dva i četiri. Njegova objava upravo je zbog prepoznavanja takvog obrasca među muškarcima privukla pažnju korisnika društvenih mreža.
Suština nepisanog pravila koje je opisao Quinn nije izbor određenog broja sam po sebi, već nastojanje da se, kada prostor to dopušta, između dvije osobe ostavi jedan slobodan pisoar.
Pravila koja niko ne propisuje, a mnogi ih ipak slijede
Quinn je svoje objašnjenje dodatno pojednostavio kroz primjer s pet mjesta. Njegove riječi jasno pokazuju način na koji je zamislio čitav raspored i razlog zbog kojeg pojedini pisoari dobijaju prednost nad drugima kada postoji mogućnost izbora.
Takva pravila nisu ispisana na zidovima niti predstavljaju službenu normu ponašanja. Njihova zanimljivost upravo je u tome što se oslanjaju na osjećaj ličnog prostora i društvene navike koje se mogu razviti bez formalnog dogovora. Quinn je zbog toga i naglasio da muškarcima niko nije morao posebno objasniti šta se smatra prihvatljivim izborom.
Izvor na kraju pravi i jednu kratku ogradu, navodeći da opisano pravilo ne vrijedi u Indiji, bez dodatnog objašnjenja razloga za tu tvrdnju. Time se ujedno pokazuje da društvene navike vezane za javne toalete ne moraju biti iste u različitim sredinama i kulturama.
Od značenja dvije naizgled obične oznake do pravila koja ljudi slijede bez formalnih uputa, cijela tema pokazuje koliko se svakodnevne navike često prihvataju bez razmišljanja o njihovom porijeklu. Slova WC danas gotovo automatski povezujemo s prostorijom u koju treba otići kada priroda pozove, iako izraz „water closet“ većini ljudi više nije dio svakodnevnog jezika.
I upravo se u tome krije zanimljivost ove jednostavne oznake: njen puni naziv potiče iz drugačijeg vremena i drugačije organizacije doma, ali su dva početna slova nadživjela promjene jezika, arhitekture i svakodnevnih navika. Zato će mnogi tek nakon godina korištenja oznake WC prvi put saznati šta ona zaista znači.
