Danas ćemo pisati o poznatoj pjevačici Lepoj Lukić koja se na estradnoj sceni nalazi dugi niz godina. Ona godinama gradi uspješnu karijeru i za to je vrijeme napravila veliki broj hitova koji se često slušaju.

Lepa Lukić unaprijed odredila kome ostavlja imovinu: U testament je unijela i posebnu obavezu za bratanca

Lepa Lukić odlučila je da pitanje svoje imovine ne ostavi otvorenim, pa je još za života sastavila testament u kojem je, prema vlastitim riječima, precizirala ko će naslijediti ono što je godinama sticala. Ipak, uz stanove, kuću, restoran i ušteđevinu, u njenoj posljednjoj volji našla se i jedna posebno lična stavka – briga o mački Mazi ukoliko ljubimica nadživi pjevačicu.

Tokom višedecenijske karijere Lepa Lukić izgradila je status jednog od prepoznatljivih imena narodne muzike, ali je paralelno sa karijerom stvarala i imovinu o čijoj je budućnosti odlučila da se pobrine unaprijed. Kako je ranije govorila, nije željela da nakon njenog odlaska ostanu nedoumice o tome šta je bila njena želja niti da se članovi porodice naknadno pitaju kome je nešto namijenila.

Prema njenim riječima, testament je već sastavljen i nalazi se kod advokata. Time je, kako proizlazi iz onoga što je sama ispričala, željela da raspodjela bude unaprijed određena, ali i da osoba kojoj ukaže povjerenje zna da uz nasljedstvo dolazi i obaveza koja se ne odnosi na novac ili nekretnine.

Bratanac Radisav određen kao glavni nasljednik

Lepa je otkrila da bi glavni dio njene imovine trebalo da pripadne bratancu Radisavu. Prema informacijama iz njenog iskaza, riječ je o više različitih stvari koje je sticala tokom života, među kojima se pominju dva stana, kuća, restoran, ali i novac koji je godinama štedjela.

Takva odluka za nju očigledno nije svedena samo na procjenu materijalne vrijednosti. Iz načina na koji govori o nasljeđivanju vidi se da je važnu ulogu imalo povjerenje, odnosno želja da ono što je stvarala završi kod osobe kojoj je spremna povjeriti i druge obaveze koje smatra važnim.

Iako su informacije o vrijednosti i obimu imovine privukle pažnju, priča je dobila sasvim drugačiju dimenziju kada je pjevačica objasnila da testament ne govori samo o tome ko će šta naslijediti. U njemu je, prema njenim riječima, precizirana i budućnost njene mačke Maze.

Pjevačica želi da njen ljubimac, ukoliko je nadživi, ne ostane bez doma i osobe koja će voditi računa o njemu. Upravo zbog toga je brigu o Mazi povezala sa nasljedstvom koje ostavlja bratancu, čime je pokazala da za nju testament nije samo administrativni dokument o raspodjeli onoga što posjeduje.

Maza je u njenom životu očigledno mnogo više od životinje koja boravi u kući. Iz pjevačicinih riječi proizlazi da je doživljava kao člana domaćinstva i društvo kojem je privržena, zbog čega je željela da unaprijed zna ko će preuzeti tu odgovornost.

Briga o Mazi postala dio posljednje volje

Upravo je taj uslov izazvao posebno interesovanje. Umjesto da se cijela priča zadrži na pitanju stanova, kuće ili novca, Lepa je pažnju usmjerila na ono što smatra lično važnim – sigurnost svog ljubimca nakon njenog odlaska.

„Napisala sam testament u kojem sam navela da moj bratanac mora da brine o mački, ako ja odem prije nje“

— Lepa Lukić

Njene riječi jasno pokazuju da se uslov odnosi na slučaj u kojem bi Maza živjela duže od nje. U tom slučaju Radisav, kao osoba kojoj je namijenjen najveći dio imovine, imao bi i zadatak da nastavi da vodi računa o životinji.

Za Lepu ta obaveza nije sporedan detalj. Željela je sigurnost da će Maza zadržati dom, pažnju i brigu na koju je navikla, pa je pitanje njenog budućeg života riješila istim dokumentom kojim raspoređuje ono što je materijalno stvarala.

Time se nasljedstvo u njenom slučaju ne svodi samo na primanje vrijedne imovine. Osoba kojoj je ukazano povjerenje istovremeno dobija i odgovornost da poštuje ono što je pjevačici bilo važno dok je donosila odluku o svojoj posljednjoj volji.

Željela je da poslije nje ne ostanu otvorena pitanja

Pjevačica je ranije objašnjavala da joj je važno da stvari budu uređene unaprijed. Razgovori o testamentu za mnoge nisu jednostavni, ali ona je odlučila da jasno zapiše svoju volju kako poslije nje ne bi bilo nagađanja o tome kome je šta željela ostaviti.

U izvornim navodima upravo se ta namjera izdvaja kao važan razlog zbog kojeg nije željela da pitanje nasljedstva prepusti okolnostima. Umjesto mogućih rasprava o tome ko bi trebalo da dobije određenu nekretninu ili dio ušteđevine, njena odluka je, prema onome što je rekla, već zapisana kod advokata.

Na taj način je povezala dvije stvari koje se na prvi pogled mogu činiti potpuno različitim: ono što ima finansijsku vrijednost i ono prema čemu osjeća ličnu privrženost. Stanovi, kuća, restoran i ušteđevina predstavljaju rezultat dugogodišnjeg rada, dok je Maza dio njenog svakodnevnog života i nešto o čijoj budućnosti takođe želi da bude mirna.

Zbog toga je detalj o Mazi privukao više pažnje nego sami podaci o imovini. Iako javnost kod poznatih osoba često prvo primijeti vrijednost onoga što ostavljaju, u Lepinom slučaju upravo je obaveza vezana za ljubimca otkrila šta joj je bilo važno prilikom sastavljanja testamenta.

Radisav bi, prema njenim riječima, tako jednog dana mogao preuzeti dva stana, kuću, restoran i novac koji je pjevačica štedjela, ali sa tim ne bi dobio samo materijalnu korist. Uz nasljedstvo bi preuzeo i obavezu da poštuje jednu od njenih najličnijih želja.

Za Lepu Lukić, barem prema onome što je sama rekla, važno je da poslije nje ne ostanu nejasnoće. Ono što je tokom godina stvarala unaprijed je povezala sa osobom kojoj vjeruje, a budućnost Maze sa brigom koju želi da joj obezbijedi čak i onda kada sama više ne bude mogla da je pruža.