Ksue je zbog ljubavi život nastavila u Srbiji: Sa Dejanom gradi porodicu između kineskih i srpskih običaja
Ljubavna priča Ksue Leng i Dejana Jovanovića već više od četiri godine povezuje dvije različite porodične i kulturne tradicije. Mlada Kineskinja život je nastavila uz supruga u Srbiji, gdje je postepeno upoznavala lokalne običaje, dok je istovremeno nastojala sačuvati vezu s kulturom iz koje dolazi. Njihov brak, roditeljstvo i svakodnevica tako su postali prostor u kojem se susreću različiti jezici, navike i pogledi na porodični život.
Njihov odnos nije građen na tome da jedno od njih potpuno napusti vlastite navike kako bi se prilagodilo drugom. Naprotiv, prema priči o njihovom zajedničkom životu, upravo su razlike postale važan dio svakodnevice. Ksue je sa sobom donijela kinesku tradiciju i način života na koji je bila naviknuta, dok je kroz brak s Dejanom upoznavala srpske običaje, porodične odnose i novu sredinu.
Njihova veza razvijala se postepeno. Navodi se da je Dejan pri prvom susretu bio očaran njenim osmijehom i toplinom, dok je Ksue svoja osjećanja prema njemu gradila kroz male gestove i način na koji se odnosio prema njoj. Upoznali su se na kulturnoj manifestaciji, a početni susret prerastao je u odnos koji je zahtijevao mnogo više od početne privlačnosti – trebalo je pronaći zajednički jezik i u doslovnom i u svakodnevnom smislu.
Prezime je zadržala, ali je novu sredinu prihvatala korak po korak
Jedan od detalja koji je privukao pažnju njihove okoline bio je taj što Ksue nakon vjenčanja nije uzela suprugovo prezime. U kineskoj tradiciji zadržavanje vlastitog prezimena nakon sklapanja braka nije neobično, dok se u Srbiji i dalje često očekuje da žena preuzme muževljevo prezime. Upravo zbog te razlike njena odluka izazivala je pitanja među ljudima koji nisu bili upoznati s običajima iz kojih dolazi.
Ksue je objasnila da bi promjena prezimena u njenom slučaju donijela dodatne administrativne komplikacije s dokumentima. Istovremeno, zadržavanje prezimena predstavljalo je i jednu od veza s domovinom i identitetom koji nije željela jednostavno ostaviti iza sebe. Prilagođavanje životu u Srbiji zato nije značilo potpuno odricanje od vlastite kulture.
POZADINA DOGAĐAJA
Ksue i Dejan dolaze iz sredina sa različitim porodičnim običajima, odnosom prema prezimenu, vaspitanju djece i porodičnim okupljanjima. Njihova svakodnevica zato podrazumijeva stalno usklađivanje navika, ali i odluku da obje tradicije dobiju mjesto u njihovom domu.
Jedan od važnijih trenutaka u procesu približavanja srpskoj tradiciji dogodio se u decembru prošle godine. Tada je Ksue zajedno sa kćerkom Minjom primila Sveto Krštenje u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Taj događaj podijelila je i na svom Instagram profilu, naglašavajući koliko joj je značilo što je kroz obred prošla zajedno s kćerkom.
Za nju taj korak nije predstavljao samo formalno upoznavanje s običajima porodice u koju je došla. Prema načinu na koji je predstavljen njihov život, krštenje je bilo dio šire odluke da pravoslavna vjera i srpska tradicija postanu dio porodične svakodnevice. Istovremeno, nije prestala njegovati veze s vlastitim porijeklom.
Na taj način njihov brak nije postao priča o tome da jedna kultura zamijeni drugu, već o pronalaženju prostora u kojem obje mogu postojati. Upravo je to posebno važno sada kada odgajaju djecu koja će odrastati uz iskustva obje porodice.
Porodična svakodnevica donijela je i različite poglede na vaspitanje
Kulturološke razlike najviše se osjete u svakodnevnim situacijama. Ksue ima prijateljski odnos sa svekrom i svekrvom, ali priznaje da ponekad postoje neslaganja, posebno sa svekrom koji je veoma vezan za unuku. Različita očekivanja o tome koliko djeci treba popuštati i koliko discipline treba uvoditi mogu postati povod za raspravu.
Prema njenom iskustvu, bake i djedovi u Srbiji često žele razmaziti unuke i pružiti im što više, dok je ona navikla na drugačiji pristup vaspitanju u kojem roditelji mogu biti stroži i očekivati veću disciplinu. Kada se dvije takve predstave o roditeljstvu nađu u istoj porodici, kompromis postaje važan dio svakodnevice.
Razlike postoje i u načinu na koji porodica provodi zajedničko vrijeme. Dejanova porodica sklonija je većim okupljanjima, uz mnogo hrane i pića, dok Ksue više voli mirnije porodične trenutke. Takve situacije same po sebi ne znače ozbiljan sukob, ali pokazuju koliko se i naizgled jednostavne porodične navike mogu razlikovati kada partneri dolaze iz udaljenih sredina.
VAŽAN TRENUTAK
Krštenje Ksue i njene kćerke Minje predstavljeno je kao jedan od važnih trenutaka njenog povezivanja sa srpskom sredinom. Istovremeno, zadržavanje vlastitog prezimena i kineskih običaja pokazuje da prilagođavanje za nju nije značilo odricanje od porijekla.
Najvažniji dio njihovog zajedničkog života ipak je način na koji će dvije kulture prenijeti na djecu. Minja i njena mlađa sestra Tina odrastaju okružene srpskim i kineskim jezikom, kao i običajima obje porodice. To im omogućava da od najranijeg uzrasta razvijaju vezu s rodbinom i prijateljima s obje strane.
Učenje oba jezika ima i praktičnu i emotivnu vrijednost. Djeca tako nisu ograničena na samo jednu stranu svog porodičnog porijekla, već mogu komunicirati s ljudima koji pripadaju različitim dijelovima njihove porodice. Istovremeno upoznaju različite običaje kao nešto prirodno, jer oba postoje u njihovom domu.
Za Ksue i Dejana to znači dodatnu odgovornost. Ne pokušavaju samo uskladiti vlastite navike već biraju i šta žele prenijeti djeci, na koji način objasniti razlike i kako omogućiti da obje djevojčice odrastaju svjesne cijelog svog porijekla.
Djeca odrastaju između dva jezika i dvije porodične tradicije
Život u međukulturalnom braku za njih zato nije samo niz romantičnih trenutaka. Tu su administrativne razlike, različita očekivanja porodica, drukčiji pristupi odgoju i svakodnevno pregovaranje o navikama koje je svako od njih ranije smatrao potpuno uobičajenim. Upravo u tim malim stvarima najviše se vidi koliko kompromisa ovakav odnos zahtijeva.
Istovremeno, isti izazovi njihovoj djeci pružaju drugačiju perspektivu. Minja i Tina ne moraju birati samo jedan dio svog porijekla. Njihov identitet može uključivati i kineski i srpski jezik, porodične vrijednosti i običaje koji dolaze iz dvije udaljene sredine.
Za njihove roditelje važno je da to bogatstvo ne postane izvor podjele. Zato se njihov zajednički život oslanja na međusobno poštovanje i spremnost da se razgovara onda kada se navike ili očekivanja ne podudaraju. Neke razlike moguće je jednostavno prihvatiti, dok druge zahtijevaju dogovor, posebno kada se odnose na djecu.
ŠIRA SLIKA
Priča Ksue i Dejana pokazuje kako međukulturalna porodica može istovremeno čuvati različite tradicije i stvarati nove zajedničke navike. Najvažniji izazov nije ukloniti razlike, već pronaći način da one ne postanu prepreka između partnera i članova porodice.
Njihov brak traje više od četiri godine i tokom tog vremena morali su proći kroz proces prilagođavanja koji se ne završava jednim događajem ili odlukom. Ksue je prihvatila dio života u Srbiji, uključujući i pravoslavnu tradiciju, dok je nastavila čuvati ono što je povezuje s Kinom. Dejan je, s druge strane, postao dio porodice u kojoj se njegovi običaji svakodnevno susreću s drugačijim nasljeđem njegove supruge.
I kada se ne slažu oko načina vaspitanja, porodičnih okupljanja ili drugih detalja, upravo mogućnost da o tim razlikama razgovaraju ostaje važna za njihov zajednički život. Njihova priča zato nije zasnovana na predstavi da razlike nestaju kada se dvoje ljudi zaljube, već na tome da se s njima uči živjeti.
Za Minju i Tinu taj spoj već predstavlja svakodnevicu. One odrastaju u porodici u kojoj kinesko i srpsko porijeklo nisu suprotstavljene strane, već dva dijela istog doma. Upravo kroz jezike koje uče, običaje koje upoznaju i porodice s kojima ostaju povezane oblikovat će vlastiti odnos prema oba dijela svog nasljeđa.
“
