Prema riječima Srđana Đokovića, oca teniske zvijezde Novaka Đokovića, Dritan Abazović mu nije samo sin već i brat dok je još živ. Dritan Abazović je tokom tehničkog mandata premijera dodijelio zahvalnice istaknutim pripadnicima crnogorske dijaspore i iseljeništva za zalaganje u promociji Crne Gore i unapređenju odnosa sa Srbijom. Ova svečanost održana je u Crnogorskoj kući koja se nalazi u Beogradu. Srđan Đoković je preneo svoju neizmernu radost i zadovoljstvo što je prisutan u kući svog rodnog mesta, Mitrovici u Zvečanu. Ova lokacija zauzima posebno mjesto u njegovom srcu, slično kao i Beograd, a podjednako visoko cijeni i Crnu Goru.
Prema rečima Đokovića, njegovi roditelji i baka i deda su se tokom odrastanja suočili sa značajnim nedaćama. Naime, tokom bombardovanja, njegovi deda i baka morali su da pobegnu iz Metohije u Crnu Goru gde su boravili do završetka rata. Uprkos ovim teškim okolnostima, Novak Đoković je postao izvor ponosa i radosti i Srbije i Crne Gore. Đoković svoj uspjeh pripisuje otpornosti svoje porodice u tim teškim vremenima u regionu obilježenom kamenom, kršom i borbom. Deceniju ranije, Novak ga je pozvao da najavi predstojeće venčanje i rekao da će ceremonija biti održana na Svetom Stefanu.
U razgovoru sam se raspitivao zašto se smatra da je lokacija Svetog Stefana u Srbiji, kada su država i ljudi jedno. Molio sam ga da razjasni ovu nesklad, jer sam cijeli život bio učen da postoji samo jedna država i jedan narod. Đoković je ispričao kako je plakao trideset minuta nakon što je spustio slušalicu, zbog svog vaspitanja. Upravo iz ovih izazovnih okolnosti, na terenu stena i krša, Novak Đoković je proizašao kao simbol nacionalnog ponosa i Srbije i Crne Gore, kako je naveo i sam Đoković.
Pre deceniju Novak ga je obavestio da će se uskoro venčati na Svetom Stefanu. “Đoković prepričava razgovor u kojem je pitao osobu zašto je njihova država Srbija, a njihov grad Beograd na Stefanovdan. On ih je molio da uzmu u obzir da je ono što je naučio čitavog života da postoji samo jedna država i jedan narod. Nakon što je razgovor završio, bio je preplavljen emocijama i plakao je trideset minuta, razočaran kako njegovo odrastanje nije uspjelo donijeti jedinstvo i razumijevanje u koje je vjerovao.
