Kada je riječ o ovoj poslastici koju pčele prave na sasvim prirodnoj bazi.Med poznat po svojim ljekovitim prednostima,naime ono što moramo naglasiti jeste da med se razlikuje po svojim bojama.
Med je mnogo više od običnog zaslađivača u tegli. Iza njegove zlatne ili tamnosmeđe nijanse krije se složen svet ukusa, porekla i zdravlja. Mnogi ne znaju da upravo boja meda može biti snažan pokazatelj njegove kvalitete, sastava i potencijalne namjene.
- Prva stvar koju treba razumjeti jeste da boja meda uopšte nije slučajna. Glavni faktor koji određuje njegovu nijansu jeste biljka iz koje pčele sakupljaju nektar ili mednu rosu. Svaka biljka nosi sa sobom specifične pigmente – poput flavonoida, karotenoida i polifenola, koji direktno utiču na ton meda. Ukoliko pčele rade pretežno na jednoj biljnoj vrsti, rezultat je monoflorni med, karakteristične, ujednačene boje. S druge strane, multiflorni med, nastao od različitih cvjetova, ima šarolik spektar nijansi.
Pored vrste biljke, tu su i drugi faktori koji oblikuju boju meda: sadržaj minerala i antioksidanata, količina polena, uslovi skladištenja, kao i stepen oksidacije. Med s više minerala, koji je ujedno tamniji, obično ima intenzivniji ukus, dok svjetlije vrste važe za blaže i delikatnije.
Različite vrste meda pružaju različita senzorna i zdravstvena iskustva. Evo kako se neke od najpoznatijih vrsta izdvajaju:
Cvetni med najčešće se prepoznaje po svetloj do crvenkastoj boji, uz umjereno sladak i cvjetni ukus. Brzo kristalizuje jer sadrži visoku količinu glukoze. Budući da se pravi od mješavine više vrsta cvijeća, njegova boja i ukus mogu znatno varirati.
Za razliku od njega, šumski med je tamno smeđe do gotovo crne boje, sa punim, karamelastim ukusom. Dobija se iz medne rose sa drveća poput hrasta, jele i kestena. Kristalizuje sporije, ali zato je izuzetno bogat mineralima i ima gustu teksturu, zbog čega je idealan za one koji žele dublji, izraženiji med.Jedinstven po svom ukusu je i eukaliptusov med. Njegova boja je tamna, a ukus intenzivan i lekovit, sa notama eukaliptola, zbog čega se često koristi kod kašlja i grlobolje. Brzo se kristalizuje, stvarajući gustu masu.
Posebnu pažnju zaslužuje i kestenov med, koji se prepoznaje po vrlo tamnoj nijansi i blago gorkom, zemljanom ukusu. Sporo prelazi u kristalizovano stanje, ali zato nudi obilje antioksidanata i mineralnih tvari. Često se koristi u kombinaciji sa sirevima ili uz mesne specijalitete.
- Nasuprot ovim tamnijim vrstama, bagremov med je gotovo proziran, sa blagim i nježnim ukusom, i vrlo sporo kristalizuje. Njegov visok sadržaj fruktoze omogućava da dugo ostane u tečnom stanju, što ga čini savršenim za dodavanje u napitke ili u ishrani male djece.
U svakodnevnom životu, boja meda može poslužiti kao orijentir prilikom kupovine i konzumacije. Tamniji medovi nisu samo intenzivnijeg ukusa, već su i nutritivno bogatiji – sadrže više korisnih elemenata poput kalcijuma, kalijuma, magnezijuma i željeza. Svjetlije vrste, iako blažeg ukusa, mogu biti odlične za one koji traže suptilniji dodatak čaju ili doručku.
Prilikom izbora, nije dovoljno gledati samo na cijenu ili ambalažu. Važno je uzeti u obzir boju, brzinu kristalizacije i poreklo. Kristalizacija sama po sebi nije znak da je med loš – naprotiv, često je pokazatelj njegove prirodnosti i sirovosti. Svaka vrsta ima svoj tempo prelaska iz tečnog u čvrsto stanje, što zavisi od hemijskog sastava, prvenstveno odnosa glukoze i fruktoze.
Med je istovremeno prirodni zaslađivač, nutritivni eliksir i funkcionalna namirnica. Njegova boja nije samo estetska, već otkriva čitavu priču o tome gdje su pčele bile, šta su sakupljale, i šta vi kao potrošač možete da očekujete.
Zato, kada sljedeći put otvorite teglu meda, pogledajte njegovu nijansu pažljivije. Možda u toj boji krije se odgovor na to koji je pravi za vas – da li vam je potrebna blaga nota za jutarnji čaj ili bogata aroma za večernju kašiku zdravlja. U svijetu meda, boja vodi ka suštini.