Običaji vezani uz smrt variraju između različitih krajeva, a mnogi Srbi obično poštuju određene tradicije. Kao izraz žalosti za preminulim, članovi porodice počinju nositi crnu odjeću. Žene su nekada nosile crnu maramu, dok su muškarci birali crnu košulju ili kravatu. Ovo se obično nosi godinu dana, i za to vrijeme porodica izbjegava sudjelovanje u veseljima, igrama i pjevanju.
Danas je dopušteno nositi crninu obavezno do 40 dana, a po želji i do pola godine ili godinu dana. Ipak, važno je istaknuti da, bez obzira na smrtni slučaj u porodici, tradicionalno se slavi krsna slava na isti način kao i obično. Čak se smatra da je važnije proslaviti slavu pod takvim okolnostima, jer se u molitvama za slavu mole za pokoj duša naših preminulih srodnika.U godini nakon smrti pokojnika, nije uobičajeno organizirati veselja u kući, svadbe, zabave ili slično. U ovim situacijama, kao i u svemu što se odnosi na običaje oko sahrana, korisno je potražiti savjet sveštenika jer se običaji razlikuju u različitim regijama, te je teško reći je li neki običaj prikladan ili ne.
Prema kršćanskom učenju, smrt se smatra “kaznom za grijeh”, posljedicom Adamovog grijeha prema Bogu. Prema prvotnom Božjem planu, prijelaz čovjeka iz zemaljskog života u vječnost trebao je biti bezbolan, poput preobražaja duše i tijela, slično kao leptir koji izlazi iz kukuljice i uzdiže se prema nebu.
Jeste li upoznati s ovim narodnim običajima povezanim sa smrću bliske osobe?
Svaki pogreb prati različite običaje u Srbiji, što je posljedica činjenice da svaki kraj ima svoje karakteristične navike i rituale. U prošlosti, ljudi su najčešće umirali u svojim domovima, što je dovelo do razvoja narodnih vjerovanja i običaja vezanih uz sahrane.Primjerice, u nekim mjestima, svi članovi obitelji moraju ostati budni kada dođe do smrti. Vjeruje se da je smrt slična stanju sna te postoji strah da će pokojnik “susresti” osobu koja spava, što dovodi do vjerovanja da će ta osoba biti sljedeća koja će umrijeti.Ako osoba umre s otvorenim očima, vjeruje se da će onaj tko ih prvi vidi također umrijeti. Prema vjerovanju, pokojniku koji je imao šibice u džepu u trenutku smrti treba probosti iglom kako se ne bi vratio kao vampir. Neposredno nakon smrti, sva ogledala u kući se prekrivaju jer se vjeruje da duh pokojnika može ući u ogledalo i ostati među živima.
U nekim ruralnim područjima, voda u kojoj se preminuli kupa smatra se nečistom i vjeruje se da može nanijeti zlo onome čija se kuća nalazi ispred koje se prospe. Vjeruje se da je mrtvo tijelo štetno za životinje i biljke pa se pogrebna povorka izbjegava preko polja ili livada ili kroz stado. Postoji i vjerovanje da su bolesti demonskog karaktera, pa se bolesna djeca iznose pred pogrebnu povorku kako bi bolest prešla na pokojnika.U nekim dijelovima zemlje, smatra se da rođaci rođeni istog mjeseca dijele istu sudbinu, te se vjeruje da će smrt jednog brzo pratiti smrt drugog. Kako bi se to izbjeglo, prilikom organiziranja sprovoda obično se “otkupljuje” mrtvaca. Također, u okolini Zaječara, rodbina i prijatelji na groblju gađaju zemljom, što se smatra sretnim znakom, tj. da osoba pogođena zemljom neće biti sljedeća koja će umrijeti.
