Običaji vezani uz smrt razlikuju se od regije do regije, a mnogi Srbi slijede jedinstvenu tradiciju. Kao simbol tuge za pokojnicima, članovi obitelji oblače crnu odjeću. Tradicionalno, žene bi nosile crne marame, dok bi muškarci birali crne košulje ili kravate. Ova žalobna odjeća obično se nosi godinu dana, tijekom kojih obitelj izbjegava slavlja, igre i pjevanje.
Trenutačno je ljudima dopušteno nositi crnu odjeću u potrebnom trajanju do 40 dana, što se može produžiti na šest mjeseci ili čak godinu dana, ako to želite. Ipak, važno je prepoznati da se krsna slava i dalje slavi na tradicionalan način, bez obzira na smrt člana obitelji.
Doista, u ovim vremenima čin slavlja ima još veću važnost, jer molitve za slavu obuhvaćaju i prošnje za miran počinak naših dragih. Obično je u godini nakon gubitka neuobičajeno organizirati proslave, vjenčanja, zabave ili slična okupljanja u kući. Što se tiče ovih pitanja, kao i sa svim običajima vezanim uz pogrebe, mudro je potražiti vodstvo od svećenika, budući da se tradicije mogu razlikovati u različitim regijama, što komplicira procjenu prikladnosti određenog običaja.
U kršćanskim učenjima smrt se smatra “posljedicom grijeha”, koja proizlazi iz Adamove neposlušnosti Bogu. U početku je Božji plan bio namijenjen neometanom prijelazu sa života na zemlji na vječno postojanje lišeno patnje, slično preobrazbi tijela i duše, slično kao leptir koji izlazi iz svoje čahure i diže se u nebo. Jeste li upoznati s običajima vezanim uz opraštanje od voljene osobe?
U Srbiji različiti običaji karakteriziraju sahrane, prikazujući različite tradicije i rituale koji su svojstveni svakoj regiji. Povijesna pojava smrti kod kuće odigrala je značajnu ulogu u oblikovanju narodnih vjerovanja i običaja vezanih uz pogrebe. Na primjer, u određenim je područjima uobičajena praksa da svi članovi obitelji ostanu budni u trenutku smrti. Ovaj običaj proizlazi iz ideje da je smrt slična stanju spavanja, što dovodi do straha da bi, ako pokojnik sretne nekoga tko spava, ta osoba mogla biti sljedeća koja će umrijeti.
Štoviše, postoji vjerovanje da kada pojedinac umre otvorenih očiju, prva osoba koja tome svjedoči doživjet će istu sudbinu. Drugi običaj nalaže da ako je pokojnik nosio šibice u džepu, mora se probosti iglom kako bi se spriječila mogućnost da se vrati kao vampir. Osim toga, sva ogledala u kućanstvu prekrivaju se odmah nakon smrti, jer se smatra da bi duh preminulog mogao ući u ogledalo i ostati među živima.
U određenim ruralnim područjima, voda koja se koristi za pranje pokojnika smatra se nečistom i smatra se da donosi nesreću svima koji žive u blizini. Postoji vjerovanje da leš ugrožava i floru i faunu, zbog čega se pogrebne povorke klone polja, livada i stoke. Nadalje, neki smatraju da bolesti proizlaze iz demonskih sila, što potiče obitelji da bolesnu djecu prikažu pogrebnoj povorci u nadi da će se njihove bolesti prenijeti na pokojnika.
U različitim dijelovima zemlje, smatra se da rođaci rođeni u istom mjesecu dijele zajedničku sudbinu, što često dovodi do toga da jedan slijedi drugoga u smrti. Da bi se to spriječilo, tradicija je da se pokojnik “otkupi” tijekom sprovoda. Osim toga, u područjima oko Zaječara, prijatelji i obitelj sudjeluju u običaju bacanja zemlje na groblje, što se smatra sretnim znakom koji ukazuje da osoba koju pogodi zemlja neće biti sljedeća koja će umrijeti.
