Vjerujemo da ste do sada nekada čuli za za neke slične priče koje su se dešavale u prošlosti. Međutim, naša današnja priča nam dolazi iz skorašnjeg perioda…
U 21. stoljeću, unatoč napretku u različitim društvenim normama, znatan broj roditelja i dalje se pretjerano fokusira na pojam “polu-djeteta”. Ova perspektiva ukazuje na to da, posebno u određenim regijama svijeta, ostaje čvrsto uvjerenje među roditeljima da je poželjnost djeteta uvjetovana njihovim spolom. Ta je predrasuda dugotrajna, s dubokim povijesnim korijenima, a prvenstveno se otkriva kroz društvene norme i očekivanja uspostavljena za određene spolove. Takve norme često stavljaju žene u poziciju srama ako ne uspiju “proizvesti” muško potomstvo.
- Nažalost, ovaj kulturni obrazac i dalje postoji, iako su mnoge regije u svijetu počele napredovati prema rodnoj ravnopravnosti u posljednjim desetljećima. U tom kontekstu, Iman-hatib Muhamed Demirović je tokom susreta istakao značajnu poruku, ustvrdivši da je u konačnici Bog taj koji odlučuje o spolu djeteta, te da roditeljima prvenstveno treba biti briga za zdravlje i dobrobit njihovih potomaka, a ne o spolu djeteta. Ipak, mnogi su roditelji i dalje pod utjecajem ukorijenjenih uvjerenja ukorijenjenih u povijesnim i kulturnim tradicijama. Na primjer, par s tri kćeri naišao je na otvorene pritiske i očekivanja svoje zajednice.
Nažalost, otac je postajao sve više fiksiran na ideju stvaranja muškog nasljednika, a njegova sve veća nezainteresiranost za svoje kćeri postala je nepogrešiva. Sa svog patrijarhalnog i uskog stajališta, obavijestio je svoju ženu da joj neće biti dopušteno da se vrati kući ako rodi još jednu djevojčicu. Ove primjedbe ostavile su neizbrisiv dojam na ženu, koju su nakon rođenja druge kćeri obuzeli tuga i razočaranje. Doživjela je duboki osjećaj nemoći i nesreće, a ljubav i radost koji se obično povezuju s dočekom novorođenčeta bili su zamijenjeni tjeskobom u vezi s mogućim raspadom obitelji.
Srećom, liječnik je prepoznao duboki unutarnji nemir majke i pristupio joj je s najvećim poštovanjem. Tipično, majke doživljavaju osjećaj radosti dok drže svoju novorođenčad, bez obzira na okolnosti rođenja; međutim, ovdje to nije bio slučaj. Liječnik je razumio njezin unutarnji sukob, ali je također bio svjestan da se obitelj možda suočava s još jednim značajnim emocionalnim izazovom. Čuvši kako je žena s tugom u očima izjavila da se njezin suprug namjerava razvesti od nje zbog rođenja druge kćeri, liječnik je shvatio težinu situacije.
Unatoč prevladavajućim društvenim i kulturnim pritiscima u brojnim društvima koja favoriziraju rađanje sinova, još uvijek postoje pojedinci koji prepoznaju da bi spol djeteta trebao biti sekundaran u odnosu na njihovo zdravlje i opću sreću. Jedan takav pojedinac, liječnik duboko predan svojoj profesiji, odlučio se na izniman, ali duboko human korak – obratio se ženinom mužu s velikim entuzijazmom kako bi podijelio vijest o rođenju sina. Ova objava ispunila je muža neizmjernom radošću i uzbuđenjem; međutim, liječnik je ubrzo morao suočiti obitelj s drugačijim izazovom: novorođenče koje pokazuje deformitete i nerazvijenost.
U trenutku kada je čovjek, osjećajući se obeshrabreno i razočarano, zaljuljao svoje dijete, liječnik je pokazao nevjerojatnu hrabrost i osjetljivost stavljajući ruku na muškarčevo rame i potičući ga da pusti dijete, rekavši: “Spusti tu bebu. Ovo je tvoje dijete.” Liječnik je pružio utjehu obitelji koja je kasnije počela cijeniti duboki značaj roditeljstva, bez obzira na djetetov spol ili fizičke karakteristike. Ovo je bio ključni trenutak prosvjetljenja u kojem su oba roditelja konačno shvatila da je djetetov spol daleko manje važan od ljubavi, brige i brige koje njihovo dijete zahtijeva.
Imam-hatib Muhamed Demirović zaključuje ovo kazivanje znakovitim opažanjem: dok je rađanje potomstva usklađeno s Božijom voljom, nije uvijek neophodno imati više djece određenog spola. Ponekad jedno žensko dijete može imati veći značaj za obitelj nego nekoliko muške djece. Naglašava da bi roditelji trebali pomaknuti fokus sa rodnih preferencija na sreću, produktivnost i doprinose svakog djeteta zajednici. Demirović ističe da prava vrijednost djeteta leži u njegovim sposobnostima, karakteru i potencijalnom utjecaju na svijet, a ne u spolu. U konačnici, najvažniji cilj trebao bi biti osigurati da svako dijete doživi ljubav, poštovanje i da bude odgajano u okruženju koje pogoduje njihovom razvoju i sreći.
