Zmije su gmazovi iz reda Squamata i potporodice Serpentes. One su raznolika grupa životinja sa više od 3.000 poznatih vrsta koje žive širom sveta, osim na Antarktiku i nekim izolovanim ostrvima.
Kako vrijeme postaje toplije, zmije postaju sve češće; Kako biste osigurali sigurnost sebi i svojim najmilijima, nužno je poduzeti posebne mjere kako biste spriječili njihovu prisutnost u svom dvorištu. Ugriz zmije predstavlja značajan rizik za zdravlje, osobito kada ga nanese otrovna vrsta. Najvažnija i kritična radnja je pokušati utvrditi je li zmija otrovna. U Europi zmije otrovnice obično imaju trokutastu glavu, eliptične zjenice i robusnu građu, po čemu se razlikuju od neotrovnih zmija koje su obično vitke i izdužene. Međutim, u opasnim okolnostima, imperativ je ne loviti zmiju u svrhu identifikacije – sigurnost mora imati prednost.
U slučaju ugriza zmije, preporučljivo je transportirati zmiju u medicinsku ustanovu radi identifikacije, jer to može pomoći liječnicima u provođenju ciljanijeg liječenja. Obično se na mjestu ugriza vide dvije ubodne rane, udaljene 6 do 8 milimetara; međutim, postoje slučajevi u kojima može biti prisutna samo jedna rana ili ogrebotina. Ključno je razumjeti da prisutnost rane ne znači nužno da je otrov ubrizgan. Simptomi koji nastaju nakon ugriza otrovnice manifestiraju se unutar dva sata. U početku, pojedinci osjećaju bol i oteklinu, što može eskalirati do intenzivne boli koja se brzo širi u težim slučajevima. Prezentacija može uključivati potkožna krvarenja, eritem i mjehuriće ispunjene krvlju, zajedno sa sustavnim manifestacijama kao što su mučnina, vrtoglavica, povraćanje, generalizirana slabost i limfadenopatija. Šok, glavni uzrok smrtnosti, karakteriziraju bljedilo, obilno znojenje, tahikardija i hipotenzija.
Ako se utvrdi da zmija nije otrovna, dovoljno je dobro očistiti mjesto ugriza, namazati je antibiotskom mašću i zaviti ranu. Preporuča se provjeriti status cijepljenja protiv tetanusa; ako je zadnje cjepivo primijenjeno prije više od pet godina, obnova je opravdana. U slučaju sumnje na zmijski otrov, bitno je da ugrizena osoba ostane potpuno mirna kako bi se smanjilo širenje otrova. Zahvaćeni ud, bilo da se radi o ruci ili nozi, treba imobilizirati, a osobu što prije prevesti u medicinsku ustanovu. Preporučljivo je ne pokušavati isisati otrov, staviti podvez ili koristiti led za hlađenje ugriza, jer ti postupci mogu dovesti do daljnjih komplikacija. Protuotrov se primjenjuje isključivo u bolničkom okruženju i samo kada se smatra medicinski nužnim; ne daje se prema nahođenju pojedinaca.
Zbog mogućnosti ozbiljnih alergijskih reakcija povezanih sa serumom, njegova uporaba zahtijeva nadzor kvalificiranog liječnika. Prevencija ugriza zmija ključna je za zaštitu pojedinaca od takvih incidenata. Značajan broj ugriza događa se kada pojedinci pokušavaju ubiti ili otjerati zmije. Preporučljivo je suzdržati se od dodirivanja zmije i pustiti je da ostane neometana jer će se često sama povući. Kada ste u prirodnom okruženju, važno je nositi odgovarajuću obuću, kloniti se visoke trave i ne stavljati ruke ili stopala u nezaštićenim pukotinama, grmlju ili ispod kamenja.
U dvorištu zmije obično obitavaju na mjestima kao što su hrpe drva, hrpe kamenja, debele živice i visoka trava. Vjerojatnost prisutnosti zmija može se značajno smanjiti redovitim održavanjem dvorišta, što uključuje uklanjanje potencijalnih skrovišta i čuvanje hrane za kućne ljubimce u zatvorenim posudama. Soda bikarbona služi kao jedan od prirodnih lijekova koji može pomoći u odvraćanju zmija od vašeg dvorišta. Istraživanja pokazuju da njegova prisutnost djeluje kao repelent za zmije, stoga je preporučljivo dodati ga u svoj vrt u malim količinama. Iako otrovne zmije možda nisu široko rasprostranjene u svakoj regiji, ipak je bitno ostati na oprezu, razumjeti osnovne razlike između vrsta i biti svjestan odgovarajućih odgovora. Ako dođe do ugriza, najvažnije je brzo reagirati, ostati miran i odmah potražiti stručnu liječničku pomoć.
