Način života Jelene Đoković uporno je posmatran u javnosti. To se kreće od njenih prehrambenih navika, preko toga kako odgaja svoju decu Stefana i Taru, pa sve do malih tradicija koje ona i njen suprug Novak dele. Uprkos nepokolebljivoj odlučnosti da ne dozvoli drugima da utiču na njeno roditeljstvo, nedavno je priznala da je njeno putovanje bilo prožeto poteškoćama i preprekama.
Dijana, majka Novaka Đokovića, navodno je izrazila čuđenje zbog Jeleninog načina života. Konkretno, bila je uznemirena zbog ograničenja u ishrani koja se primenjuju u domu njene snaje. Ipak, Jelena dozvoljava svojoj deci Stefanu i Tari da bez ograničenja jedu obroke koji sadrže gluten, uključujući i čuvene Dijanine palačinke koje deca obožavaju. Supružnica Novaka Đokovića u prošlosti je izrazila želju da svoju decu zaštiti od štetnih medijskih poruka, ali se plaši svoje sposobnosti da ostvari taj cilj. Čini se da postoji pojačana kontrola ponašanja djece sa poznatim roditeljima. Čini se da smo pretjerano kritični prema svemu što javne ličnosti rade, od njihovog ponašanja do njihovih društvenih krugova. Ovaj trend je zabrinjavajući jer svaka osoba zaslužuje slobodu da živi svoj život i pravi greške bez stalne salve prosuđivanja i preispitivanja. Žalosno je da čak ni potomci javnih ličnosti nisu blaženi za svoje postupke.
Kao roditelj, želim da zaštitim svoju decu, ali priznajem da je njihova sudbina u potpunosti na njima i da je moram prihvatiti kao takvu. Uprkos tome što sam rođena u poznatoj porodici, moja djeca su jedinstvene osobe sa sopstvenim iskustvima i izborima koje treba donijeti, a ja im težim da ih podržim u tome. Ova razmišljanja je prenela Jelena Đoković. Nakon što je postala majka, Jelena je priznala kompleksnost svojih emocija i borila se da ih u potpunosti shvati. U početku bila sigurna u svoju sposobnost da se nosi s izazovima roditeljstva, ubrzo se našla preplavljena kombinacijom osjećaja i iscrpljenosti zbog kojih je shvatila da su njena očekivanja nerealna.
Prihvatanje da je moje dijete individua sa vlastitim životom bila je najizazovnija prepreka na koju sam naišla. Shvatio sam da je neprikladno odgajati ih u konvencionalnom smislu, s unaprijed stvorenim predodžbama, očekivanjima ili prošlim iskustvima. Umjesto toga, počeo sam rasti i učiti zajedno s njima, stvarajući partnerstvo. Ovaj proces se stalno razvija jer oboje prolazimo kroz različite životne faze; kao i mi, oni se uvek transformišu. Jelenine obrazovne tehnike su nove za naše prostore.
