– Za danas jedna jako zanimljiva priča, koja će defintiivno da privuče baš sve žene. Danas predstavljamo rekorderku iz Srbije, koja do sada ima čak 17 propalih brakova. Da li ste ikada čuli za ovaj info?
U Mašićima kod Gradiške, u skromnoj kući, živi sedamdesetosmogodišnja žena avanturističkog duha koju svi znaju po brojnim bračnim avanturama, Joka Kutlača. Zdrava i jaka sposobna više nije za udaju. – Uvijek bi mi netko u autobusu ustupio mjesto, uz osmijeh. U čekaonici kod liječnika u Topoli sad mi mašu preko reda, a drugi pacijenti se ne bune. Pustili su mali dug u dućanu i morali su me odmah odvesti kad sam prolazila kroz selo, objasnila je Joka, koja je tvrdila da je sve bolja u rješavanju zakletvi jer je odjednom poraslo njezino povjerenje u čovječanstvo.
- Kaže da je primijetila da su žene ljubomorne. – Nitko me ne može podnijeti tko zna da sam poznatija, veća stvar u društvu od nje. Sada su zborovi po selima, ja se šepurim kao u mladosti, uzmem sladoled i ližem okolo. Ljudi me prate kao bijesni. Stalno viču ‘evo Joke, eno Joke’, ali ja ne dam – Joka se super zabavlja šepureći se nesvjesna što ljudi misle o njoj, šuška se o njezinim brakovima i inače. Joka se u 23. godini u Gornjim Karajzovcima u Lijevče polju udaje po prvi put vjerovati da će to biti do kraja života i ujedno i savezom sreće, ljubavi i razumijevanja. Međutim njen odabrani tada je samo prvi ili jedan na redu od ukupno 17 njenih prolaznih životnih putnika.
Joka spominje sve poimence i dosta je detaljna, ali kaže da ne bi htjela da sve bude u novinama. – Enioga, envy warera, inivo na be dɔvi-na. Anɔ lɛ ye dɔ ho yimea. Minisu me, safo si atifi niananu so miananua de m’ani se obiara begye me din anaa ani safo dɛn adi sen?, aha onipa… Mma infa bɔ, enni adi: “Anka wo baa fa, Joko, sra mu nni bɔ svi” – Kutlača Joko hyia. Prvi put je, kaže, išla u kočiji s konjima! okićeni tamo se pjevalo i veselilo.
– Zima, ali ljubav grijala. Moj pokojni prvi muž me volio, mazio me, pazio sve dok njegovi momci nisu počeli govoriti da sam ružna i da je mogao oženiti ljepše i bogatije djevojke. Odmah sam ga ostavio i vratio se, ne želim da me ponižavaju – kaže Joka. Kaže da bi samo malo upućenija u književnost o svakom bivšem mužu mogla napisati roman ili tako nešto. Drugi suprug prezivao se Ždral. I on je iz Lijevča, jer su tada, u šezdesetoj, momci iz ravnice prosili djevojke u brdima. Nisu htjeli ići u susjedstvo. Ni mi planinke nismo htjele tražiti momke u svom selu. Htjeli smo u imućnije Lijevče. Gdje je bliže cesti. Kud prolaze autobusi i manje se hoda — kaže Joka kao uvod u prisjećanje na svoje bračne dogodovštine. Kaže da je Cranea odvela kod sebe, da je “doletio k njoj kao ptica, kako mu prezime kaže”. – Nije bio siromah, ali je prihvatio da se ovdje nastanimo jer ja nisam imala braće, a moji su htjeli da se ognjište ne ugasi.
A bio je lijep, govorio mi je: “Moj Joko, Jokice, moja srećo, moja ljubavi” i tako dalje. Ali jednom je bila milicija iz Topole i zaustavila me; tražili su mog Cranea i pitali gdje je on, kako mogu ući u to. Pitao sam što se dogodilo, a onda su rekli da je davno ukrao bicikl i da mora u zatvor. Pa sam ga ostavio, a on je otišao u zatvor. Onda sam počela da tražim novog dečka – prisjeća se Jok propalog braka Kasnije je sve postalo rutina, bez puno stresa i nervoze tijekom prekida.
Ne, ne mogu reći da svih 17 muškaraca nije vrijedilo, a da sam samo ja dobar. Većina je bila pijana, ali i ja sam pijana pila, igrala za stolom i tukla se s njima. Bila sam jednom velika bekrija. Ko je spreman da me podnese takvu? Niko — Joka svojim bračnim iskustvima Svaki brak ili razvod, jednom upisan u maticu, a više puta sklopljen na riječ i zavjet, duga je priča, kako reče, od dana do podneva. Priželjkivala je sretnu obitelj djece, da živi u svom rodnom selu okružena susjedima i rodbinom, ali sudbina je bila drugačija. Ništa nije bilo onako kako sam zamišljala u svojim djevojačkim danima.
Sama sam, bez djece, u pustom selu bez ljudi. Samo na autocesti tutnjava vozila i svi negdje idu ali ovdje nitko ne staje. Kafane su zatvorene, nema ko da pije i visi u školama bez dece, niko ne visi ispred zadruge, ne pije se na klupi nego ima za kupiti i na posao. Ipak je to moj život. A ni ja više nisam što sam bio; Ne pijem, ne ludujem, nemam više nikoga i nije me briga. Ne planiram se ni udavati, to je dovoljno – odlučna je Joka, koja se s vremena na vrijeme sretne s nekim od bivših, ali to su škrte priče, suzdržane riječi, bez emocija samo da pokažu da oboje nisu zaboravili svakoga. drugi i tako su im se životni putovi ukrstili jednom, a onda se rastali zauvijek.
– Prvi put sam rekla da se ne namjeravam više udavati. Svatko tko me to pita mora biti razočaran. Joka više nije za brakove, niti za prodaju. Zdrav sam, jak i sposoban za svaki posao, nikome ne opraštam, mogu plesati po kolima ili stolu, ali u život više ne želim nikoga u životu – priča Joka o svom dovoljno eksplicitnom stavu prema životu. i brak.
