Jako veliki procenat ljudi u današnje vrijeme itekako vjeruje u nadnaravno, kao i na to, da uvijek ima nešto oko nas što je i više nego mistično. Da li vi vjerujete da ima život nakon života? Mnogi misle da se neke osobe nakon svoje smrti vraćaju na zemlju, i da posjećuju draga mjesta i osobe do kojih im je bilo jako stalo.
Oni koji odbacuju pojam duhova, vjerujući da jednom kada duša napusti svoju fizičku posudu, gubi svu sposobnost komunikacije sa živim svijetom, često odbacuju taj koncept. Međutim, danas vam predstavljam jedan zadivljujući slučaj koji bi vas mogao zainteresirati. Ova se priča vrti oko obitelji Bonnett, koja potječe iz Škotske, i njihove jedinstvene veze s Lokijevom prabakom, Isabel. Nažalost, Isabel, u dobi od 87 godina, nedavno je preminula, ostavivši dubok utjecaj na ožalošćenu obitelj. Unatoč Jamiejevom skepticizmu prema nadnaravnom, doživio je trenutak koji ga je potpuno zaprepastio. Dok je ležao u krevetu sa svojim sinom Lokijem, pred očima mu se odigrao nesvakidašnji događaj. Odjednom se tipično suzdržana i sramežljiva beba nasmiješila, pozdravila nekoga u kutu i čak im mahnula. Ovaj nevjerojatan incident zabilježen je na sigurnosnim snimkama, pružajući nepobitne dokaze o njegovom događanju.
Jamie je bio zapanjen otkrićem da njegov sin, Loki, opaža nešto što on sam nije mogao. Unatoč Jamiejevom osobnom skepticizmu prema duhovima, čvrsto je vjerovao da je Loki imao pravi susret s duhom svoje pokojne prabake, koja je obećala da će ih čuvati prije nego što umre. To je bilo posebno iznenađujuće jer je Loki, koji je inače suzdržan, uporno mahao neviđenom prisustvu u kutu sobe.
Ova neosporna gesta navela je Jamieja na zaključak da dobronamjerni duh njihove prabake, Isabel, sada prebiva u njihovom domu i da će ih štititi što je duže moguće. Duhovi, često prikazani u znanstvenoj fantastici i duboko ukorijenjeni u popularnom folkloru, eterična su bića koja predstavljaju trajnu prisutnost preminulih pojedinaca. Zarobljeni u zemaljskoj egzistenciji nakon smrti, ne mogu pronaći mir niti napredovati.
Postojanje ovih eteričnih entiteta tema je koja se ponavlja u različitim društvima i povijesnim razdobljima, a čak i drevni indijski budistički tekstovi potvrđuju njihovo postojanje. Kada se pojave, duhovi se obično prikazuju kao prozirne, blijede utvare, a njihovi ljudski oblici pojavljuju se kao nejasne siluete. Kroz stoljeća su se koristila različita sredstva za prizivanje tih duhova, u rasponu od nekromantije do suvremenije prakse spiritizma, koja uključuje organizirana okupljanja predvođena medijima kako bi se uspostavila komunikacija s preminulim dušama. Štoviše, različiti vjerski običaji i tradicije propisuju posebne rituale, molitve i mistične tehnike usmjerene na smirivanje nemirnih duhova i njihovo vođenje prema onostranom svijetu.
U kulturama je rašireno uvjerenje da se nemirni duhovi zadržavaju na određenim mjestima, što potiče česte rasprave o ukletim rezidencijama, brodovima i sličnim temama. Smatra se da ovi duhovi nastavljaju svoje postojanje uz svoje voljene, nudeći zaštitu, vodstvo i poruke upozorenja. Obično se manifestiraju kao predosjećaji, upozoravajući žive na potencijalne opasnosti. Suprotno tome, opće je poznato da preminule duše gaje zavist prema živima, budući da više ne mogu sudjelovati u zemaljskim užicima. Ta zavist često potiče njihovu sklonost ulijevanju straha i nanošenju štete. Nadalje, vjeruje se da duhovi određenih pojedinaca ostaju vezani za određene lokacije, neumorno tražeći odmazdu protiv svakoga tko se usudi ući u njihovu domenu.
