U svom rodnom Tršiću, otac srpske pismenosti, Vuk Stefanović Karadžić, kao mladić, zavoleo je Ružu Todorovu, svoju vršnjakinju. Ruža Todorova, po ocu Todoru, imala je lepotu kakvu je Vuk opisivao u lirskim narodnim pesmama – bele puti, rumene obraze, duge trepavice, i poticala je iz veoma ugledne porodice.
Na pragu Prvog srpskog ustanka sedamnaestogodišnja Ruža Todorova i Vuk Karadžić zatekli su ljubav. Čuvali su ovce na brdima oko Tršića, gdje je Ruža Vuku pjevala narodne pjesme; neke od tih melodija kasnije je dokumentirao i sačuvao do danas. Njihova ljubav bila je iskrena i mladenačka, pa su Vukov otac Stevan i Ružini roditelji bili uvjereni da je samo pitanje vremena kada će se njihova djeca vjenčati.
- Turbulentni povijesni kontekst u Srbiji tog razdoblja značajno je utjecao na Vukov romantični život, utječući na sve njegove veze, uključujući i njegov konačni brak s Annom Kraus i njegovu prvu ljubav, Ružu Todorovu. Početni srpski ustanak već je zabio klin između dvoje mladih ljubavnika. Vuk je zbog raznih obaveza često bio izbivao iz rodnog grada, a zbog bolesti, koja je rezultirala trajnom ozljedom koljena, morao se na neodređeno vrijeme rastati od Ruže.
“Vuk je odgajan uz nju, a kada je nastupila bolest, nedostajalo mu je hrabrosti da dopusti hromom čovjeku da joj priđe, jer je u tom razdoblju svaka tjelesna nesavršenost bila velika sramota za mladiće. Želeći da ga se Ruža sjeća kao spretnog i poletan, vuk se uzdržao od posjete Tršiću u svom obogaljenom stanju – hodajući na štulama”, navodi književnik Ljubomir Ćorilić, prenosi Srna.rs.
Tijekom službenog puta u Beogradu Ružina obitelj raspitivala se razmišlja li o ženidbi, jer im je vrijeme za udaju kćeri ili bi joj trebali pronaći drugog udvarača. Vuk je teška srca odgovorio da nije.”Ruža postoji samo kao draga uspomena, cvijet koji i u propadanju zadržava svoju ljepotu. Što se mene tiče, nisam spreman za ženidbu, neka se uda, neka je Bog blagoslovi”, poručio je Vuk Tršiću i Jadru.
- Kasnije se Vuk oženio Annom Marijom Kraus iz Bečlijka, i zajedno su imali brojnu djecu; no svi su, osim kćeri Mine i sina Dimitrija, umrli u djetinjstvu ili ranoj mladosti. Među tragično stradalim kćerima je i Ruža, koja je svoje formativne godine provela u Beču s majkom Anom i braćom i sestrama, dok je Vuk kao otac često bio odsutan. Podlegla je u osamnaestoj godini.Ruža Todorova udala se za trgovca u Loznici i postala majka dva sina. Igrom slučaja, mnogo godina kasnije, njihovi putevi će se ukrstiti.
Naime, po povratku na vlast po drugi put 1859. godine, knez Miloš je svrgnuo Aleksandra Karađorđevića s prijestola i nemilosrdno kaznio sve one koji su bili lojalni ovoj dinastiji. Među uglednim članovima obitelji Karađorđević bila su i dva Ružina sina. Saznavši to, Vuk je molio kneza Miloša da ukaže milost prema sinovima Ruže Todorove. Nakon što je knez Miloš uslišio njegovu molbu, Vuk je brzo djelovao – osiguravajući da se moćni gospodar ne predomisli – žurno ih prebacio u Austriju. Na ovaj izvanredan način odao je počast svojoj Ruži spasivši njezine sinove.
Pamtili su i Ružini sinovi dobrotu prve ljubavi svoje majke. Mnogo godina kasnije, točnije 1864. godine, na Vukovom sprovodu u Beču bila su dvojica krupnih mladića. Odali su počast cijenjenom reformatoru srpskog jezika, stojeći duže vrijeme uz njegov odar. Popovi su Vukovoj kćeri Mini javili da su „ovo sinovi Ruže Todorove iz Tršića, prve ljubavi njenog slavnog oca.
