Biografija Ljubomira Bandovića prepuna je zadivljujućih i intrigantnih elemenata. Ljubomir Ljuba Bandović, poznati i cijenjeni glumac u svom kraju, rođen je u selu Andrijevci, nedaleko od Berana. Zbog očevih profesionalnih obaveza njegova se obitelj tijekom njegovih ranih godina preselila u Vranje.
U dobi od 18 godina započeo je svoj akademski put na FDU prije nego što se preselio u Beograd. Kako bi osigurao svoje mjesto na sveučilištu, pribjegao je lažiranju liječničke potvrde kako bi prikrio oštećenje sluha na jednom uhu. Ipak, ta fizička prepreka nije omela njegove glumačke sposobnosti i od tada se izdigao u jednog od najcjenjenijih i najpoznatijih glumaca u našoj kazališnoj zajednici. Rođen 8. srpnja 1976. godine, srpski glumac se od malih nogu suočavao s velikim izazovima zbog kojih su njegovi roditelji potražili stručnu pomoć, s čime se on otvoreno suočio.
- U dobi od pet godina počeo sam primjećivati kontinuirani osjećaj začepljenosti u lijevom uhu nakon buđenja. Primjetno je da bi ovo pitanje imalo tendenciju nestajati kako je dan odmicao, što je Ljubomir primijetio tijekom tog razdoblja. Prije našeg predstojećeg pomorskog putovanja, svojim sam roditeljima priopćio svoje poteškoće sa sluhom. Uvjerili su me da će plivanje i ronjenje biti središnje aktivnosti našeg boravka na moru i izrazili uvjerenje da će sve biti u redu.
Upućivali su me raznim specijalistima, počevši u Vranju, potom u Skoplju i na kraju u Beogradu. Posljednji pokušaj da se vrati moj sluh na lijevo uho uključivao je konzultacije s jednim od najcjenjenijih i najupućenijih autoriteta u zemlji na tom području. Potvrdio je postojanje potencijalnog lijeka, koji uključuje kirurški zahvat koji zahtijeva otvaranje lubanje iza uha. Uključivanje u takav postupak nije opcija o kojoj bih razmišljao.
- Dok mogućnost da mi se glava odvoji ne ulijeva strah u mene, pomisao da ću to konačno čuti nakon duže šutnje izaziva određenu strepnju. Razmišljam o svojim mogućim reakcijama u takvom scenariju. Ove osjećaje iznio je jedan pojedinac za časopis “Gloria”. Tijekom odrastanja u Vranju, glumac je imao duboku intuiciju o svojoj budućnosti u glumačkom svijetu, osjećaj koji je prenosio iskreno.
Moji roditelji su bili zaposleni u tvornici “Koštana”, gdje su proizvodili cipele i za svoj rad dobivali naknadu od kazališnih ulaznica. Unatoč tome, nikada nisu iskoristili te karte, i do danas ne pokazuju nikakav interes ni za kazalište ni za moje bavljenje. Za razliku od toga, moj brat i ja zgrabili smo priliku da idemo na kazališne predstave. S deset godina doživio sam trenutak prosvjetljenja gledajući predstavu
“Moj tata, socijalistički kulak” u kraljevačkom kazalištu, dovevši me do spoznaje da je moja istinska strast glumaPrepoznajući značajan utjecaj umjetnosti na formiranje vlastite stvarnosti, postao sam svjestan svoje težnje da drugima pružim usporedivo transformativno iskustvo. Tokom srednjoškolskih godina posvetio sam se glumačkom zanatu, učestvujući u devet cenjenih predstava pozorišta „Bora Stanković“ u Vranju. U tom razdoblju potpuno sam uronila u kazališnu sferu, revno se upuštajući u razne aktivnosti i preuzimajući sve uloge osim peglanja kostima.
Izraz koji se obično koristi za opisivanje romantičnih veza je “ljubavni život”. Glumac i njegova partnerica dugo su živjeli u skladnoj zajednici; međutim, na kraju su došli do zajedničke odluke da prekinu svoju vezu. Naime, javnosti nije bio poznat njihov razvod koji se dogodio sedam godina prije. Posljednjih sedam godina moj bivši suprug i ja nismo nailazili na poteškoće, nakon što smo prošli standardni proces razvoda koji je tipičan za većinu pojedinaca.
Glumac je prije nekoliko godina javno iznio tu informaciju, a zabilježeno je da su se on i Tatjana vjenčali 2005. Iako se čini da je njihov brak stabilan, čini se da jedan aspekt nedostaje, jer su navodno imali poteškoća u začeću djeteta zajedno. Unatoč četrdesetim godinama života, medicinski stručnjaci su Tanju i mene uvjerili da još uvijek imamo značajne mogućnosti za uspješno roditeljstvo.
Naša perspektiva puna nade na ovom putovanju jača naše uvjerenje da ćemo, ako Tanja ne bude mogla zatrudnjeti, pružiti okruženje puno ljubavi za dijete koje nema priliku da ga odgajaju njihovi biološki roditelji. Naša motivacija proizlazi iz naših osobnih težnji i uvjerenja da svaka osoba zaslužuje priliku za ispunjen život. Bandović je već ranije rekao da obitelj nadilazi puke biološke veze; usprkos tome, žalosno je što je njihov put započeo razvodom, a ne posvojenjem.
