– Slučaj Koste Kecmanovića i dalje je top 3 teme u Srbiji Jednostavno, ni najveći stručnjaci niti doktori, nisu još uvijek u mogućnosti da proniknu u Kostinu psihu, i šta ga je navelo da učini takvo stravično krivično djelo.
Očigledna je nepokolebljiva privrženost srpskog naroda da poštuje uspomenu na Kostu Kecmanovića. Kroz dirljivu demonstraciju sjećanja i pijeteta, pojedinci iz različitih generacija i dijelova naroda ujedinjuju se u komemoraciji žrtvama, darujući bukete, plišane životinje i iskrene izraze sućuti. Prošlo je više od deset mjeseci od nezapamćene tragedije u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, a pločnici ispred škole još uvijek svjedoče trajno sjećanje na stradale učenike i domara. Svijeće, igračke i srdačne poruke i dalje krase ovaj sveti prostor, svjedočanstvo nepokolebljive odlučnosti srpskog naroda da oda počast onima koji su pogođeni djelima Koste Kecmanovića.
- Duboka tuga i sjećanje koje ostaje nakon gubitka nevinih života vidljivo je u pažljivom rasporedu deset četinjača, koje stoje kao dirljiv simbol vječnog postojanja. Prolaznici su preuzeli na sebe zasaditi ova stabla, gestom odavanja počasti žrtvama. U međuvremenu, iskrene pjesme koje su skladali prijatelji, obitelj i sugrađani pojačavaju kolektivnu tugu, služeći kao trajni podsjetnik na dubok utjecaj ove tragedije. Trajna predanost zajednice ostaje nesmanjena, čak i usprkos vremenu koje prolazi. Pojedinci iz različitih sredina okupljaju se kako bi zapalili svijeće i ponudili cvijeće i igračke kao iskrenu počast. Ova nepromjenjiva demonstracija solidarnosti služi kao dirljiva potvrda da nesreća opstaje u kolektivnoj svijesti, zauvijek utkana u tkivo njihove zajedničke povijesti.
Sumorna atmosfera koja okružuje zajednicu očituje se u nejasnoj slici koja se odvija izvan škole. Duboka tuga koja proizlazi iz prerane smrti nevinih života ostaje urezana u srcima brojnih pojedinaca, čak i dok se dani pretvaraju u tjedne. Stalni sjaj treptavih svijeća i mirisna prisutnost tek postavljenog cvijeća stoje kao snažan dokaz dugotrajnog utjecaja razornog incidenta, zauvijek mijenjajući živote onih koji su bili pogođeni njegovim posljedicama. Duboko dirljiv prizor kojem smo svjedočili u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” dirljiv je dokaz trajnog utjecaja i zajedničke odlučnosti da se oda počast onima koji su pogođeni ovom nepojmljivom nesrećom. Iskreni izrazi tuge usmjereni prema žrtvama i školskom osoblju izražavaju duboku tugu, zajedno s nepokolebljivom predanošću da se zauvijek obilježi ovaj katastrofalni incident.
Dopustite mi da vam osvježim sjećanje na tragičan događaj koji se dogodio 3. svibnja u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračari. Oko 8:40 sati, mladić po imenu Kosta Kecmanović je s oružjem ušao u krug škole. Brzo i bez oklijevanja s ulazne kapije ispalio je smrtonosni hitac u zaštitara Dragana Vlahovića. Nažalost, njegova pozornost tada se usmjerila na tri mlade djevojke koje su pohađale školu, a koje su tragično odlučile okončati vlastiti život. Unutar odjela VII/2 Kabineta za povijest Kostino nemilosrdno piratstvo nastavilo se. Najprije je nasrnuo na svoju profesoricu povijesti Tatjanu Stevanović, a potom krenuo na kolege iz razreda.
Nažalost, u tom divljanju život je izgubilo pet učenika, a šest ih je ozlijeđeno. Branko Anđelković danas je na Višem sudu u Beogradu svjedočio povodom sudskog spora koji se vodi između Koste Kecmanovića i njegovih roditelja. Umjesto otvorenog izražavanja svoje muke tijekom sudskog postupka, Branko se odlučio za osebujan pristup kako bi ilustrirao goleme izazove s kojima se suočava bez prisutnosti Mare, živahne i vesele djevojke koju je Kosta tragično odveo dok je bila u školi. Branko je otkrio svoju želju za bijegom od surove stvarnosti života i priznao da utjehu traži u alkoholu. Izrazio je duboko razočaranje postupcima odgovornih u Ribnikaru, kao i roditeljima učenika i roditeljima maloljetnog počinitelja.
Branko je istaknuo da zločin nije počinilo emocionalno nestabilno dijete, već netko tko je vojno obrazovan. Razmišljao je kako je ubojičin otac mogao tvrditi da je njegova vlastita obitelj uništena zanemarujući razorni učinak na druge obitelji. Branko je izrazio zabrinutost zbog neodgovornosti za zločin, jer se čini da dječakovi roditelji nisu odgovorni. Također, upitao je zašto su školski psiholozi i pedagozi, kojima je povjereno čuvanje djece, i dalje zaposleni unatoč tome što to ne čine. Iako je inače imao smisla skrivati svoju tugu iza vedre fasade, ovaj neortodoksni otac troje djece više se puta našao u situaciji da to ne može učiniti jer je njegova supruga
- Dragana emotivno prepričala najteže trenutke svog života. Tužba koju je pokrenuo kolektiv od 27 tužitelja koji čine rodbina žrtava masakra, zaslužuje pozornost. U konkretnom slučaju optuženi su maloljetni Kosta Kecmanović, kao i njegovi roditelji. Sud će u konačnici donijeti konačnu odluku o tužbi, a tek po okončanju sudskog postupka odlučit će se o prihvaćanju ili odbijanju tužbe obitelji, u cijelosti ili djelomično.
-
