Vuk, poznat i kao Mohamed Hadžimuratović, porijeklom iz bosanskohercegovačke Ustikoline, zaokupio je interes medija svojom izuzetnom i nekonvencionalnom životnom pričom. U dobi od 52 godine, ovaj zadivljujući pojedinac, kojeg je lako prepoznati po dugoj srebrnoj kosi i bradi, trenutno prolazi kroz duboku metamorfozu – prelazi iz nekoć imućnog milijunaša u nekoga na rubu beskućnika.
Mohamed je nedavno na Živoj istini podijelio svoj životni put, prepričavajući svoje djetinjstvo, mladost, iskustva u inozemstvu i mukotrpan put kojim je prošao. Budući da je bio prvo muško dijete u obitelji s četiri djevojčice, njegovo odrastanje nije bilo uobičajeno. U dobi od nepunih devet godina počeo je pomagati ocu u pekari, usadivši mu snažnu radnu etiku koja se zadržala tijekom njegovih osnovnoškolskih godina. Nakon završene srednje vojne škole u Sarajevu, Mohamed je upisao Akademiju u Beogradu. No, zbog burne situacije u zemlji, donio je tešku odluku da napusti Akademiju i potraži posao u Beogradu. Godine 1992. odlazi u Njemačku, gdje nakon samo mjesec dana dobiva posao u građevinskoj tvrtki. Iako je posao bio zahtjevan, financijska nagrada bila je znatna. Nakon što su moje roditelje uspješno spasili od košmarnog života, i oni su se zaputili u Njemačku kako bi pronašli posao. Mohamed je ispričao svoje putovanje, spomenuvši kako se 1998. godine vratio u Bosnu, ali nije našao prilike, što ga je nagnalo da sa suprugom i dvoje djece započne novo poglavlje u Americi.
Vrijeme je provodio radeći na građevini, usporedno pomažući roditeljima koji su mu se pridružili nakon dvije i pol godine. Međutim, njegov pokušaj da se vrati u Bosnu 1998. pokazao se bezuspješnim, pa je preko Luteranske crkve potražio utočište u Americi. Nakon završenog tečaja jezika i stjecanja tečnog engleskog jezika, posvetio se građevinskoj industriji sljedeće dvije godine prije nego što je nastavio školovanje i osnovao vlastitu tvrtku. U našim je ljudima bilo poznato da se sa samo dva posla može ostvariti znatna zarada. Dodatno je naglasio da je ostao zaposlen u istoj građevinskoj tvrtki u kojoj je i počeo. Nakon što je proveo dva desetljeća u Americi, došao je do prijelomne točke i odlučio se vratiti 2019. Osvrnuo se na svoje vrijeme tamo, opisujući ga i lijepim i ružnim.
Trenutno sam bez ikakve ušteđevine. Postoji izreka koju je Jarans podijelio sa mnom – “glup kao netko tko štedi”, primjećuje Mohamed. Unatoč tome što je zarađivao značajan iznos i slobodno ga trošio, Mohamed je također pružio ruku pomoći mnogim pojedincima, a kao rezultat toga, oni sada uzvraćaju tu pomoć.
Kad me ljudi vide, jako me poštuju. Velikodušno me opskrbljuju cigarama i hranom, pazeći da nikada ne ogladnim ili žedam. To je dokaz uvjerenja da dobre stvari dolaze onima koji su dobri, što je istina koju svim srcem prihvaćam. Zadržavajući pozitivan pogled, zahvalan sam za sve blagoslove koji mi dolaze. Zapravo, toliko sam predan dijeljenju svog obilja da bih dragovoljno dao i posljednji zalogaj. Ovaj osjećaj zaključuje moju priču. Naime, nisam sam na ovom putu jer i drugi pružaju svoju pomoć. Ljudi prepoznaju moju prisutnost i iskazuju mi poštovanje, što rezultira skladnom razmjenom ljubaznosti. Svaki dan mi netko ljubazno daruje kutiju s dvije cigare. Kad udari glad, pobrinu se da budem dobro nahranjen. Osim toga, moja kći me podržava tako što mi šalje novac. Živi u stanu koji je naslijedila od tete, ponosno se deklarirajući kao “16. nasljednica”. S optimizmom očekuje rješenje ovog pitanja u skoroj budućnosti.
Nakon prve provjere može se činiti da su njegove sadašnje okolnosti ispunjene agonijom. Međutim, Mohamedova situacija nije tako mučna kao što se čini. Unatoč tome što ne osjeća glad ili žeđ, ima dovoljno sreće da dobije pomoć od svojih prijatelja koji mu pružaju potrebnu podršku za njegove osnovne potrebe. Iznimno se ponosi time što u svemu tome održava pozitivan stav.
