– Nekada prije dok internet portali nisu bili toliko rašireni, nismo niti znali da u našem susjedstvu imamo jako puno neobičnih priča. Danas se na društvenim mežama svako malo mogu pronaći razne životne ispovijedi, a sljedeća nam dolazi iz Bosne i Hercegovine.
Prema poznatoj poslovici, svako dijete ima svoju jedinstvenu “naffaku”. U jednoj od naših priča ispričali smo priču o dječaku kojeg je majka odbacila, a otkrio sanitarni radnik, što je rezultiralo doista očaravajućom preobrazbom njegova života. Porijeklom iz Konjević Polja, Fadil Hajdarević za život zarađuje fizičkim radom. Međutim, ono što mu je uistinu važno jest zadovoljstvo koje proizlazi iz sreće i dobrog zdravlja onih oko njega. Fadil se osvrće na različita iskustva s kojima se susreo tijekom svog života, izražavajući osjećaj zadovoljstva. S ponosom napominje da su se njegova dva sina uspješno etablirala u karijeri i financijski stabilna, te su krenula svojim putevima sreće. Sam Fadil živi u mirnom i uravnoteženom braku sa suprugom u Podrinju.
On vjeruje da u životu postoji stalna razmjena u kojoj Bog oduzima određene stvari, a također daje nešto zauzvrat. Darovano mu je izvanredno srodstvo i skladne obiteljske veze, ali on sve poteškoće koje je pretrpio pripisuje vlastitoj majci, koja je bezosjećajno napustila njega, njegovog brata i sestru na velikoj hladnoći zbog njihovog percipiranog tereta. Potomstvo iz njezine prvobitne zajednice smatralo se suvišnim i preprekom za njezinu kasniju bračnu zajednicu.
- Možete li dati neki uvid u Fadilovo odrastanje i rane godine? Nakon prerane smrti njegovog oca i kasnijeg ponovnog vjenčanja njegove majke, zbog čega su se osjećali napuštenima, Fadil i njegova braća i sestre pronašli su utjehu u brizi svoje tetke po majci. Unatoč izazovima s kojima se suočavao u odrastanju, Fadil je uspio razviti otpornost i prilagodljivost dok je naučio upravljati životom bez luksuza bezbrižnog djetinjstva ili ljubavi svojih roditelja.
S nepune dvije godine našao sam se uz malog brata i četverogodišnju sestru, pod brigom majčine sestre. Naša biološka majka nikada nas nije počastila svojom prisutnošću niti se potrudila posjetiti nas. Iako je moj život bio ispunjen izazovima, utjehu pronalazim u prihvaćanju toga kao Božjeg plana i to mi donosi zadovoljstvo. Uz potpuni nedostatak emocija, ležerno ih je odbacila poput neželjenih čarapa, smatrajući ih teretom u svojim očima. Naš opstanak dugujemo svojoj tetki i stricu. Bez njihove intervencije, naše bi postojanje bilo prekinuto. Odluka koju su donijeli da nas prime nije bila bez izazova, kako za nas tako i za njih. Međutim, najvažniji ishod je da smo uspjeli održati dobrobit tijekom ove muke.
Nije bilo daljnje komunikacije s majkom, pokazujući potpuni nedostatak brige za njihovu dobrobit ili čak njihov opstanak. Nakon što nas je silom bacila u snijeg, nije pokazala nikakav interes za naše dobro, a kamoli da se potrudila posjetiti nas. Dok su svatovi stigli po njihovu majku, Fadil je, u pratnji brata i sestre, nevino išao iza njih. Nesvjesni razvoja događaja, zbunjeno su gledali kako ih je majka bezdušno napustila u snijegu, odlazeći sa svatovima. Najstarija sestra, prema Fadilovim riječima, udala se u okolini Zvornika i sada ima svoju obitelj. Što se tiče brata, on je završio srednju školu u Bratuncu prije nego što se otisnuo u Vojvodinu u potrazi za poslom.
Na kraju se tamo nastanio, oženio i nedavno otišao u mirovinu. Kao i njegova sestra, i on ima svoju obitelj. Svako od troje napuštene djece uspješno je kročilo svoj put i živi ispunjenim životom. Na koji način Fadil trenutno izdržava svoju egzistenciju? Živeći u Konjević Polju zajedno sa suprugom, prihvatio se života oko poljoprivrede i ovčarstva, ponosno tvrdeći da živi po svojim željama.
Živeći u osami, moj suprug i ja nalazimo zadovoljstvo dok naša djeca napreduju u stranim zemljama. Njihova je sreća očigledna, a mi cijenimo povremena druženja, bilo da nas posjete ili se mi odvažimo vidjeti njih. Iščekivanje nam ispunjava srca dok željno iščekujemo dolazak unučadi. Fadilovo postojanje ne nalikuje na fantastično sanjarenje; nedvojbeno je naporan. Međutim, nalazi zadovoljstvo, što je najvažnije. Za njegovu sreću nije potrebno obilje, možda zbog intimnog razumijevanja tereta života. Fadil ostaje svjestan teškoća koje je pretrpio tijekom godina odrastanja.
