– Koliko je samo crne hronike oko nas u posljednje vrijeme, najbolje pokazuju domaći portali. Jednostavno, nema dana, a da se ne desi neko zlobno ubistvo, a u svjetlu istog, mi se podsjećamo jednog ubistva koje se desilo na današnji dan u Srbiji.
U Domu zdravlja u Šapcu 12. siječnja 2016. dogodio se tragičan incident. Tragično je život izgubila medicinska sestra dok je obavljala svoje dužnosti. Detektiv Braca Zdravković detaljno je ispričao događaje koji su se zbili tog zlosretnog dana u videu na YouTubeu. Zdravković je priču započeo predstavljanjem Ljubinke Popović, medicinske sestre porijeklom iz Šapca, rođene 1959. godine.
Ljubinkina nepokolebljiva želja da nastavi karijeru u zdravstvu dovela ju je do toga da u rodnom gradu završi i osnovnu i medicinsku školu. Na svoj profesionalni put u Domu zdravlja Šabac bez odlaganja krenula je odmah po završetku srednje škole. Zdravković je naglasio da su Ljubinku cijenili svi koji su imali sreću da se s njom susretnu. Detektivka Braca ispričala je da je Ljubinka, koja je svog supruga Miroslava s ljubavlju zvala Mića, imala divnog supružnika.
Njihov brak obilježila je duboka ljubav koja je među njima stvorila skladnu vezu. Unutar ove zajednice bili su blagoslovljeni sinom i kćeri. Ljubinka se, kao predana majka, radovala četvero unučadi i željno iščekivala dolazak petog. Za samo dvije godine planirala je otići u mirovinu i svoje obilje slobodnog vremena posvetiti isključivo voljenim unucima. 12. siječnja 2016., kao i svakog drugog dana, stigla je točno na posao. Započinjajući svoju smjenu u 7:00 ujutro, pridružila se svojim kolegicama medicinskim sestrama, upuštajući se u razgovore uz šalice kave, prisjećajući se prošlih praznika i željno raspravljajući o onima koji tek dolaze.
Uz pomoć pacijenata, brzo je došlo vrijeme za uobičajenu pauzu, tijekom koje su se liječnici i medicinsko osoblje povukli u za to predviđene liječničke sobe kako bi uživali u doručku. Obično traje oko trideset minuta, iako se povremeno produži nekoliko minuta dulje. Umjesto uobičajenog odmora, Ljuba je odlučila ostati u liječničkoj ordinaciji kako bi obavila jedan zadatak. Dok je radila na nekoj papirologiji, nakratko je napustila sobu, vjerojatno kako bi pristupila ormaru s dokumentima. Tijekom tog vremena ugledala je poznato lice, mladića koji je sjedio na klupi u hodniku.
Prepoznavši ga, savjetovala mu je da se vrati nakon prekida. Jednostavnim kimanjem ustao je i izašao iz Doma zdravlja, ispričao je Zdravković. Čovjek po imenu Vukašin Vilotić rođen je 1976. godine u selu Bojić kod Šapca. Osnovnu školu završio je u Bojiću, a gimnaziju u Šapcu. Vukašin je s roditeljima Radmilom i Božidarom živio u Bojiću. Zbog tragične saobraćajne nesreće našao se na izdržavanju kazne u otvorenom delu Kazneno-popravnog zavoda u Sremskoj Mitrovici.
No, 2013. mu je zbog uzornog vladanja prvotna kazna od tri godine smanjena. Prema svjedočenju detektiva Zdravkovića, Vukašin je sa svojim poznanicima ispričao da je zapravo uživao u zatvoru. “U jednom je trenutku čak rekao nekima od svojih prijatelja: ‘Moram učiniti nešto glupo kako bih se mogao vratiti u zatvor’.” Kad su mu prijatelji savjetovali da potraži liječničku pomoć, poslušao je njihov prijedlog i posavjetovao se s liječnikom, otkrivajući sve svoje brige. Liječnik mu je odredio dnevni plan liječenja u Dnevnoj psihijatrijskoj bolnici kojeg se uredno pridržavao određeno vrijeme.
Međutim, na kraju je odlučio prekinuti posjete bolnici bez ikakvog vanjskog utjecaja. Prema izvješću detektiva, dotična osoba je odrasla u financijski siromašnoj obitelji i proživjela je razdoblje ekstremnog siromaštva u kojem nisu imali sredstava za nabavu hrane. Kako bi riješili ovu strašnu situaciju, smislili su plan da posjete svog psihijatra i zatraže uputnicu za bolnicu poput Laze Lazarevića, gdje su vjerovali da će imati pristup hrani godinu ili dvije. No, umjesto da ispuni zahtjev, liječnik je savjetovao pojedinca da stalno uzima psihostabilizatore, uvjeravajući ih da će se sve s vremenom popraviti.
Vjerojatno liječnik u tom trenutku nije bio svjestan temeljnih okolnosti zahtjeva za prijem u bolnicu, navodi Zdravković. U hladnoj zimi 2016., koja je bila najhladnija u posljednjem desetljeću, Vukašin i njegov otac ostali su bez i najobičnijih namirnica, poput češnjaka, dok je ostatak sela uživao u božićnom veselju. Suočen s ovom teškom situacijom, Vukašin je odlučio ponovno potražiti liječničku pomoć. Dana 10. siječnja, kada je posjetio liječnika, obaviješten je da je dogovoreno da ga hitna pomoć preveze u Palmotićevu u Beogradu, gdje će biti zbrinut. No, iznenađujućim spletom događaja,
Vukašin sada tvrdi da mu se stanje čudesno poboljšalo i da više ne želi biti u bolnici. Umjesto toga, svoje simptome namjerava kontrolirati kod kuće uz pomoć psihostabilizatora. 12. siječnja, značajnog dana u njegovom životu, imao je termin kod svog izabranog liječnika kako bi dobio potrebna potvrda za njegove recepte za psihostabilizatore.
To je bilo ključno jer mu je omogućilo da podigne svoje lijekove u lokalnoj ljekarni. Dolaskom oko 9:40 primijetio je odsutnost ljudi i odlučio pričekati na klupi ispred liječničke ordinacije. Gledajući lijevo-desno, nadao se da će se netko pojaviti. Tada mu je prišla sestra Ljubinka, koja ga je prepoznala iz prijašnjih susreta, i obavijestila ga o prekidu. Ljubazno mu je savjetovala da se vrati nakon pauze. Zdravković je ispričao jeziv slijed događaja koji su se odvijali u liječničkoj ordinaciji.
Žena je, naizgled lišena emocija, mehanički podigla lijevu ruku i uputila uljeza da se vrati za deset minuta kad završi pauza. Nije znala da je osoba koja je zatvorila vrata ostala skrivena u sobi, držeći prijeteći mesarski nož. U nekoliko sekundi, oštrica je probila Vukašinovo rame, natjeravši je da ustane i pokuša se obraniti. Unatoč njezinim naporima, Vuksi je ustrajala, zadavši još tri žestoka uboda dok nije ostala beživotna na podu ureda. Napadač se bez oklijevanja okrenuo i izašao iz sobe, pronašavši prazan hodnik.
U želji da ukloni svaki trag svog gnusnog čina, ušao je u toalet da opere ruke i okrvavljeni nož. Sakrivši oružje u džep kaputa, vratio se na prijašnji položaj na klupi, nastavivši čekati. Bilo je točno 10:00 sati kada je na termin stigao još jedan pacijent. Ulaskom u liječničku ordinaciju zatekao ga je stravičan prizor beživotnog tijela. Shrvan šokom i užasom, žurno se povukao u hodnik, ispustivši prodoran krik u pomoć.
