– O Ceci Ražnatović su do danas ispričane mnoge priče, a malo ko da ima a da prati njen rad, a da ne zna apsolutno svaki detalj o njoj. Međutim, svakoga od nas interesuje njen ljubavni život, a to se posebno odnosi na period prije no je upoznala Željka Ražnatović Arkana.
Medije i širu javnost oduvijek je intrigirao romantični život renomirane pjevačice Cece Ražnatović. Ceca je tijekom karijere bila prilično otvorena o svojim ljubavnim vezama, rado o njima razgovarajući s novinarima. No, postojalo je godinama neizgovoreno pravilo koje je zabranjivalo spominjanje jednog od njezinih bivših partnera, Harisa Samardžića. Ceca i Haris Samardžić bili su u vezi početkom devedesetih, ali je poznata folk pjevačica tek nedavno javno priznala njihovu vezu. U razgovoru se kratko dotakla druženja s Harom i otkrila kako je došla do pjesme “Beograd” od Dine Merlina. Ceca je nedavno otkrila da je imala jedinstven susret sa Dinom Merlinom, jer je on za nju komponovao pjesmu “Zaboravi”. Njihov susret dogodio se u Švicarskoj, a omogućio mu je Cecin bivši partner, koji je bio u vezi s Dinom Merlinom. Poklonio ju je pjesmom “Zaboravi” koja joj se odmah svidjela.
U osobnom razgovoru Dino Merlin se povjerio Cece i otkrio želju za suradnjom na duetu koji tada zbog određenih okolnosti nije uspio snimiti. Prepoznavši dubinu emocija u Ceceinom glasu, vjerovao je da je ona jedina sposobna pjesmu oživjeti. Bilo je zaista izvanredno kada je to podijelio sa mnom, posebno s obzirom na moju mladu dob od 20 godina. Iako je to trebao biti duet, na kraju sam odabrao pjesmu “Beograd”.
No, kada sam to prezentirao Marini Tucaković i Aleksandru Raduloviću Futi u Beogradu, nisu pozitivno odgovorili. Bili su otvoreni za ideju da na album uvrste “Zaboravi”, ali ne i “Beograd”. Unatoč izazovima, donio sam odluku da “Beograd” uvrstim na album “Fatalna ljubav”. Oliver Mandić odigrao je presudnu ulogu u olakšavanju tog procesa, jer je pomogao u prevladavanju svih prepreka koje su se pojavile.
- Emocionalni dojam stihova bio je dubok, jer su uhvatili bit mojih osjećaja: “Voljeni Beograde, zagrli me čvrsto dok ovo sjećanje slama moje biće… Glazba i stihovi stvoreni su istovremeno, vješto isprepleteni kako bi stvorili vječno remek-djelo. ” To je neporeciva istina, možda je Merlinovo sjećanje posustalo i njegovo sjećanje je drugačije, ali ja nisam zaboravio – te riječi pripadaju meni. Ceca je prvotno priznala priliku za ponovnu suradnju s Dinom Merlinom, no do toga, nažalost, nije došlo.
Bio je trenutak u ranim 2000-ima kada sam primio poruku od Merlina, ali nažalost, to je označilo kraj naše komunikacije. Imali smo planove još jednom udružiti snage, ali nakon te razmjene putevi su nam se razišli i izgubili smo kontakt. Razgovor je bio ugodan, ispunjen dijalogom i nostalgijom. Zaintrigiralo me to što mi je Dino povjerio sve pjesme. Međutim, kada je došlo vrijeme da ih pustim, oklijevao sam preuzeti rizik i potpisati ih.
U vrijeme pojačanih napetosti, moj glavni prioritet bio je osigurati da Merlin ne naiđe na komplikacije. Htjela sam ga zaštititi od bilo kakvih potencijalnih problema. Folk pjevačica otkrila je više detalja o svojoj suradnji s Dinom Merlinom, a posebno se osvrnula na početak i kraj njihove veze. Potvrdila je i romantičnu vezu Cece i Harisa Samardžića. No, Harisova priča je mnogo opširnija.
Godine 1993. Haris i Ceca otputovali su u Žitorad, gdje su posjetili Cecine roditelje. Prema Harisovim riječima, Cecini roditelji su ga srdačno dočekali, bez ikakvih predrasuda, jer je imao švicarska dokumenta. Nažalost, pojedinci skriveni iza vojnih uniformi izrežirali su razvod Harisa i Cece. I Haris i Ceca odsjeli su u hotelu “Slavija”. Plan nam je bio sljedeće jutro krenuti za Zürich. Haris Samardžić, koji je trenutno u vezi sa zagrebačkom liječnicom, prepričava potresan događaj koji se dogodio u njegovoj hotelskoj sobi. U početku je vjerovao da se radi o posluzi u sobu, ali je njegova pogreška postala očita kada je otvorio vrata i zatekao grupu maskiranih osoba. Intenzitet situacije brzo je eskalirao, što je dovelo do fizičkih napada koji su u konačnici rezultirali gubitkom pamćenja.
Mučna muka koju je podnosio gotovo tri mjeseca toliko je duboka da bi lako mogla biti temelj čitavog romana. Haro nerado prepričava ta sjećanja, osvrćući se na vrijeme provedeno u logoru “Batković” kod Bijeljine. Svaki dan je bio podvrgnut nemilosrdnim batinama, trpeći stalnu glad i žeđ. Njegovo se fizičko stanje pogoršalo do te mjere da je težio samo 46 kilograma, a tijelo mu se svelo na kostur. Jednog jutra Ceca je stigla u kamp u pratnji dva džipa. Kratko ošišana, bez riječi, ostala je u prvom džipu, a mene su smjestili s čuvarima u drugi. U tom su mi trenutku um preplavile najmračnije misli. Naše putovanje se zaustavilo na jugoslavensko-mađarskoj granici, gdje je iz vozila izašla Ceca i dodala mi 1,000 maraka zajedno s putovnicom i ostalim dokumentima.
Ispruživši ruku prema njemu, izgovorila je sljedeću rečenicu: “Haro, ovo je ključan trenutak u tvom postojanju. Dok sam ja na ovom mjestu, neophodno je da sam krojiš svoju sudbinu. Ovo je najoptimalniji put … Ne mogu podnijeti teret odgovornosti za vašu prisutnost koja mi opterećuje savjest.
