U NASTAVKU NAŠEG DANAŠNJEGA ČLANKA, GOVORIĆEMO O JEDNOM POSEBNOM SPORTISTI, ČIJI JE PRIVATAN ŽIVOT U TO DOBA, BIO KAO MAGNET ZA SVE ČITAOCE. nAIME, vLADIMIR bEARA JE JEDAN OD NAJBOLJIH GOLMANA U SVIJETU NOGOMETA, A MI SE DANAS MALO FOKUSIRAMO NA NJEGOV PRIVATNI ŽIVOT KOJI JE BIO I VIŠE NEGO POSEBAN….
Kada prevlada izvjesnost oko pojedine teme, postaje posve jasan identitet najvećeg vratara s ovih prostora. To odlikovanje pripada slavnom Vladimiru Beari, liku toliko cijenjenom da mu je čak i slavni Lav Jašin odao priznanje gestom poštovanja. Navodi se da je Yashin nakon primanja priznanja za najboljeg vratara Europe prvo odao počast svom prijatelju i konkurentu iz Jugoslavije, čime mu je odao najviše priznanje: “Za mene je Vladimir Beara najbolji”, izjavio je jedan od najslavnijih vratara u povijesti s nepokolebljivim uvjerenjem.
U poslijeratnom razdoblju do 1955. godine bio je vratar splitskog Hajduka, nakon čega je pet sezona proveo u Crvenoj zvezdi. U kasnijim fazama svoje karijere igrao je na međunarodnoj razini, predstavljajući Aachen i Viktoriju u Kölnu u Njemačkoj do 1964. godine. Uz to, tijekom 1950-ih odigrao je 59 utakmica za jugoslavensku reprezentaciju. Nažalost, prošlo je desetljeće otkako je Beara preminuo 11. kolovoza 2014. u Splitu nakon narušenog zdravstvenog stanja zbog moždanog udara. Naime, njegovo sahranjivanje na katoličkom groblju Lovrinac izazvalo je kontroverze.
Vladimir Beara rođen je 1928. godine u selu Zelovu, u Dalmaciji, koja je tada bila pretežno naseljena Srbima. Cijelog života se izjašnjavao kao Srbin i držao se pravoslavne vjere. Nadalje, izrazio je želju da bude sahranjen na pravoslavnom groblju svog rodnog sela, točnije na ulazu u crkvu svetog Ilije, gdje su počivali i njegovi preci.
Za života je na tom mjestu sagradio grobnicu; međutim, želja mu je ostala neispunjena. Sahranjen je kao katolik u Splitu, točnije na Lovrincu, kako je već navedeno, a sprovod su obavila tri fratra. Odluku je donijela njegova supruga Jadranka. “Odlučio sam sahraniti Vladimira Bearu na Lovrincu i ta odluka je u mojem pravu. U Zelovu sam dobio informaciju da je led oštetio grobnicu, ali sam prilikom obilaska groba primijetio da led nije mogao nanijeti štetu. takvu štetu, što ukazuje da je to netko namjerno napravio”, prenijela je tada Jadranka hrvatskim medijima, pojašnjavajući svoje odbijanje uvažiti njegov posljednji zahtjev.
Odluka koju je donijela njegova supruga suočava se s prijeporom ponajviše zbog značajnih izazova s kojima se Vladimir Beara susretao tijekom svog života kao rezultat svojih vjerskih uvjerenja, posebice tijekom svog mandata za Hajduk. Prema medijskim izvješćima, suočio se s ponižavanjem suigrača i pojedinaca povezanih s Hajdukom zbog takvih uvjerenja, što je u konačnici dovelo do njegovog odlaska iz kluba 1955. godine, nakon što je sa splitskim timom osvojio naslov prvaka Jugoslavije.
- U to vrijeme bio je legendarna ličnost unutar Hajduka; ipak je odlučio obući dres Crvene zvezde s kojom je osigurao tri naslova i dva Kupa Maršala Tita. Ostat će zapamćen kao nogometaš koji je uz Dragana Džajića osvojio najviše naslova u prvenstvu Velike Jugoslavije, čak sedam. Osim toga, mnogi su ga smatrali najboljim vratarom svoje generacije, i to ne samo moje generacije. Beara je na profesionalni put s Hajdukom krenuo nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata u kojem je sudjelovao.
Taj događaj zbio se 1946. godine kada je Beara, tada tek osamnaestogodišnjak, promatrao Hajdukov trening na Starom placu i nakon toga dobio poziv da preuzme mjesto sadašnjeg prvog vratara. Tada se zapošljava kao električar, a svoj talent iskazuje i kao baletan u splitskom kazalištu, nastavljajući to umijeće i tijekom nogometne karijere. Kao igrač Hajduka osvojio je tri naslova prvaka 1950., 1952. i 1955. Kasnije je prešao u Crvenu zvezdu s kojom je ostvario prvenstvene pobjede 1956., 1957., 1959. i 1960. te osvojio Kup 1958. i 1959. godine.
Unatoč tome što ga zbog izvanrednih vratarskih sposobnosti nazivaju “letećom panterom” i “čovjekom od gume”, Vladimira Bearu rado sjećamo i po nadimku “balerina čeličnih ruku”. U mladosti je pokazivao nestašan duh, što je kulminiralo teškom nesrećom iz koje je za dlaku izvukao život. Što se dogodilo? Vladimir Beara je tijekom djetinjstva zadobio ozljedu glave nakon što je zajedno s drugom djecom skočio u duboku jamu sastavljenu od zemlje i pijeska. Ovaj incident rezultirao je komom, a liječnici tada nisu davali optimistične prognoze.
Kako prenose mediji, njegova majka Marija kolima ga je prevezla iz splitske bolnice u manastir Dragović, gdje su pred ikonom Svete Petke služene molitve za njegovo ozdravljenje. Nakon toga Vladimir je izašao iz kome, što je dovelo do njegove doživotne predanosti vjerskoj vjeri. “Dragoslav Šekularac je u intervjuu nakon smrti cijenjenog Vladimira Beare, koji je igrao uz vratara u Crvenoj zvezdi, primijetio da ‘Vladimir Beara i Bora Kostić snose najveću zaslugu što je Zvezda tijekom 1950-ih osvojila tri titule u četiri sezone.
Beara je priznat kao jedan od najboljih vratara na svijetu, zaista izuzetna osoba. Njegovao je svoju obitelj, nikada nikome nije smetao i svi smo bili ponosni što smo ga poznavali.’ “Sjećam ga se posebnog slučaja u Mostaru kada je uspješno obranio čak pet čistih prilika, što je rezultiralo našom pobjedom i u konačnici nas dovelo do prvaka Jugoslavije. Što se još može reći o vrataru koji je osigurao naslov za nas na tako izvanredan način?
