Gospođa Tereza se suočava s teškom situacijom s ponašanjem svoje kćeri. Ona je majka puna ljubavi i brige koja svojoj kćeri pruža sve što joj je potrebno, vodi je na preglede i pomaže joj u rješavanju problema. No, za nedjeljnim ručkom njezina se kći uporno žali na čistoću doma gospođe Tereze i izražava gađenje što ondje jede umjesto da pozdravi majku.
Tereza započinje svoj proces čišćenja pregledavanjem ladica i brisanjem svakog pribora bez mrlja. Zatim nastavlja s pitanjem zašto posuđe nije stavljeno u perilicu umjesto ručnog pranja, unatoč tome što joj je trebalo tri dana da ga nakupi. Tereza više voli ručno pranje jer joj je tako lakše. Zatim primjećuje da su stepenice prljave, zbog čega je njezin stolnjak ostao zamrljan od posljednjeg čišćenja. Na kraju, Tereza traži da Moje vrijeme za vrijeme ručka nosi čistu majicu. Tereza se za Moje vrijeme povjerila da je postala gradska dama koja stremi oko čistoće. Unatoč njezinim naporima da održi uredno kućanstvo, izazovno je održavati ga besprijekornim s vrtom na selu, u usporedbi s malim gradskim stanom.
Gospođa Tereza čitava tri dana čisti prije dolaska kćeri i zeta, no unošenje drva u kuhinju rezultira razbacanom piljevinom na sve strane. Živeći na selu i svakodnevno baveći se šumom, poljima, cvijećem, zimskim vrtovima, kuhanjem obroka, nemoguće je u svakom trenutku sve održavati besprijekorno čistim. Nakon što je čula majčine pritužbe, unuka gospođe Tereze tvrdi da je njen zet jedini koji se ne miješa u njihove obiteljske svađe. Međutim, gospođa Tereza smatra da njezina unuka ne zna koliko je povrijeđena tim primjedbama i da je frustrirana danima nakon što se par vratio u Zagreb. U selu se svi hvale svojom djecom, a gospođa Tereza se nema kome povjeriti, “znam da nikome nije sve divno i savršeno”, navodi.
“Kada svoju kćer i zeta uspoređujem s drugima, priznajem da su marljivi pojedinci koji su stekli svoje visoko obrazovanje i izborili se za svoj dobar posao. Moja kći nije sigurna što bi mi dala, bilo odjeću ili hranu.Moja susjeda koja živi u susjednoj kući zbog svoje skromne mirovine mora zbrinjavati svog sina invalida.On je poznat po izrabljivanju njezinih financija,iako ima pedesetak godina i tek malo radi.Unatoč ovo mu susjeda nastavlja bez oklijevanja davati novce.Kaže nam da bi mu dala sve što ima da može, ali ne mogu joj zamjeriti kao svoju ljubav prema kćeri, zetu i unuku je također bezuvjetna.Nažalost, nisam uspjela postaviti granice u svojoj prošloj vezi, pa sada nemam mnogo riječi po tom pitanju. Molim svoju kćer da mi prepusti kuću ovakvu kakva je, kakva mi pripada, ali ona me odbija slušati.
Tereza je izrazila svoje uzbuđenje zbog nadolazećeg posjeta svoje unuke sada kada je njezina obitelj potvrdila da će dolaziti na nekoliko dana svake godine. Željno iščekuje njihov dolazak jer je prošlo dosta vremena otkako su se zadnji put vidjeli. Međutim, Tereza je zabrinuta zbog sklonosti svoje kćeri da ispituje svaki detalj i pronalazi greške, pa čak ide toliko daleko da traži dlaku u jajetu. Unatoč tom strahu, Tereza duboko voli svoju obitelj i shvaća da ne može predvidjeti budućnost ili koliko će se na njih osloniti.
