Svetlana Ceca Kitić, nekadašnja rukometašica, pre nekoliko godina pokrenula je privatni biznis, kojim se i danas bavi. Otvorila je pekaru na Novom Beogradu u kojoj radi zajedno sa ćerkom Marom, a već nakon mesec dana proširile su posao ponudom kuvanih jela.
- Iz čiste dosade odvažila sam se na ovaj posao. Nakon što sam bila uronjena u svijet rukometa nevjerojatnih 45 godina, uz samo kratke stanke za porod, došla sam do točke zasićenja. Pogled na loptu postao je nepodnošljiv i čeznuo sam za odmorom. I pronašao sam odmor, posebno s neočekivanim produljenjem koje je donijela pandemija. No, nakon što sam se oprostio od sportske karijere, osjetio sam potrebu krenuti u novi pothvat.
Tada mi je moj kum Radivoje Korać prišao s primamljivim prijedlogom – on je s još dvojicom partnera planirao otvoriti pekaru i pozvao me da se pridružim kao četvrti partner. Bez oklijevanja sam prihvatio ponudu. Marljivo sam radila, prodavala kolače i s ponosom mogu reći da mi je kruna ostala netaknuta, jer ja sam ipak neprikosnovena kraljica. Iskustvo je bilo divno. Ništa mi nije bilo strano. Bez sumnje je bilo zahtjevno, ali radost interakcije s ljudima bila je u skladu s mojom timskom prirodom.
- Kad smo se nas četvero konačno razišli, ja sam se, uz pomoć prijatelja Gagija, odvažio i unajmio prostor za otvaranje vlastite pekare. Kvaliteta mi je postala najveći prioritet. Nikada ne bih nudio jučerašnje proizvode. Težim savršenstvu. A čini se da se mojim mušterijama moj burek prilično svidio. Moja pekara održava dosljednu bazu kupaca. Nemam težnji za zgrtanjem bogatstva ovim poslovnim pothvatom, niti je to unutar mojih mogućnosti.U početku je radila u samoći, posvećujući se od cika zore sve dok sunce nije počelo zalaziti. Vješto je savladala bezbroj zadataka, uključujući poslove vezane uz računalo, nabavu, kao i umjetnost miješanja i pečenja…
Osim što imamo kuharicu po imenu Caca, sada u našoj pekari nudimo gotova jela. Zabavno je čuti kako ljudi uzvikuju: “Ne mogu vjerovati da me servira Ceca Kitić!” Međutim, želim pojasniti da ja ne poslužujem, već prodajem kolače. Moj odgovor je jednostavno: “Izvolite.” Ali čak i da sam služio, moj fokus je uvijek bio na budućnosti, a ne na prošlosti. Prioritet mi je razmišljanje o sutrašnjici i ne dopuštanje da me posao ometa.
U našem kućanstvu Mara mi pomaže u pekari, dok je Saška, koja ima 18 godina, izabrala samostalan život i ne živi s nama. Ovo je uređenje uspostavljeno u našem domu: kada osoba navrši 18 godina, ima mogućnost težiti neovisnosti i voditi vlastiti život, bez oslanjanja na majku za podršku. Majka nam je prisutna da pomogne, ali ako netko odluči otići, mora biti sam dovoljan.
Suprotno tome, ako netko odluči ostati sa svojom majkom, mora se pridržavati pravila budući da živi u “sveobuhvatnom” aranžmanu. Nikola je također rano otišao od kuće, dok je Mara razvila jaku privrženost meni. Često se šalim s njom, kažem: ‘Ajde, Maro, udaj se i daj mi prazan stan da mama ima malo slobode’. Ona me, pak, opisuje kao Alisu u zemlji čudesa, tvrdeći da sam staromodan i pretjerano povjerljiv te da me netko, baš ona, treba zaštititi. Kad god ona popodne radi u pekari, a ja drugo jutro, ostavi mi poruku poput “Mama, volim te” ili “Nadam se da ćeš imati divan dan”, otkriva intervju za “Gloriju”. “časopis.Ceca je otkrila da joj penzija iznosi 1.500 eura.
Unatoč dovoljnoj nacionalnoj mirovini koja mi omogućuje lagodan život, ne vidim razloga zašto ne bih nastavio raditi. Pomaže mi kćerka Mara, a zapošljavamo i druge radnike. Zabavlja me kad me mušterije čudno pogledaju, a neki moj izgled uspoređuju i s rukometašicom Cecom. U šali odgovaram da sam mlađi i privlačniji od nje. Moja težnja je da posao napreduje, a krajnji cilj je osnivanje lanca pekarnica zbog iznimne kvalitete naše hrane. Blisko surađujem sa svojim zaposlenicima, dajem svoj doprinos gdje god mogu i rado učim sve što mi nije poznato. Ceca je te osjećaje podijelila s magazinom “Svet”.
Skrećemo vam pozornost da je romantični život vrhunske rukometašice bio nevjerojatno bogat i ispunjen brojnim usponima i padovima.
U svom društvu našla se okružena uspješnim pojedincima, uključujući sportaše, poslovne ljude, pa čak i one umiješane u kriminalne aktivnosti. Nakon raspada trećeg braka i razvoda od Gorana Bogunovića, s kojim je, kako je otvoreno priznala, trpjela obiteljsko zlostavljanje, ušla je u strastvenu vezu sa Zoranom Kovačevićem Kočom. Njihova veza postojala je i izvan okvira braka, a rezultirala je rođenjem kćeri Saške. Tragično, samo 15 dana nakon rođenja djeteta, Koča je 1998. smrtno stradao ispred njihove kuće.