Ljiljana Petrović Butler, poznata kao “Majka romske duše”, ostavila je neizbrisiv trag u domaćem i globalnom svijetu romske glazbe. Rođena je u Beogradu 14. prosinca 1944. godine u obitelji koja je voljela umjetnost, što je postavilo temelje za njezin nesvakidašnji glazbeni put.
Butler je svoj prvi javni nastup imala sa samo 12 godina, pjevajući za svoju bolesnu majku. Ipak, kafaanaa joj je postal izvor inspiracije i glavna životna škola. Osim što je u kafaanske vode ušla kao djevojčica, Ljiljana je neobično rano preuzela i ulogu majke. Jedna od njezinih tužnih priča otkriva surovu stvarnost života kafanske pjevačice i glazbenice. “Tragedija je za kafanske pjevače i svirače što djeca imaju živog oca i majku, ali rastu bez njih.” I sama je postala dio tragedije kada je imala četrnaest godina Postala je majka dok je njen prvi muž imao šesnaest godina. U intervjuu za Vreme dirljivo je progovorila o svom teškom životu žonglirajući noćnim nastupima i glumeći majku.
Pjevala sam cijelu noć, igrala se skrivača s djecom u podrumu, a onda sam ujutro dobila trudove. Išla mi je voda”, podijelila je intimne riječi. detaljima njezine sudbine.Njezina obična životna putanja omogućila joj je da na pozornici nastupi izuzetno emotivno, produbljujući vezu između nje i publike. Ljiljana Petrović Buttler ostaje nezaboravna figura rimske glazbene scene, njezina je ostavština dalekosežna i osvjetljava kako umjetnički talent tako i teške životne izazove koje je iskusila tijekom svoje jedinstvene karijere. Čak je i sam David Bowie bio zainteresiran za balkansku glazbu.
U sjećanju su još uvijek urezane njezine riječi iz intervjua iz 2005. godine: „Ja sam Ljiljana Petrović-Butler, zvijezda romske glazbe s prostora bivše Jugoslavije. Dokazala sam da nakon petnaest godina pauze mogu osvojiti svjetsku slavu. Dokazala sam svoju vrijednost. Možda sam nepristojna, ali ako to mogu drugi pjevači, zašto ne bih mogla i ja.” Ali ona je postigla puno više od toga. Unatoč svojoj slavi i popularnosti, više se puta osjećala rasno profiliranom za svoju kožu, o čemu je javno govorila.
“Tisuću puta su moju majku nazvali Cigankom, počevši od kolega pa dalje. Kao: ‘Šta ova Ciganka radi svaki dan na TV-u?’ Cigani su uvijek bili necijenjen narod i mi smo sami krivi što smo dozvoli ovo.Možemo se kupati i čistiti,pokojni Tito je svima dao sapun i vodu.Ali mi smo narod bez države i svoje države,volimo skitati,prljati se i ne okupati se. Bila sam gradsko dijete. Krajem osamdesetih, kada je osjetila da se sprema rat u bivšoj Jugoslaviji, spakirala je troje djece i s torbom pobjegla u Njemačku, a kako je rekla, u igru joj je ušlo šesto čulo. Tamo je počela pjevati na romskim svadbama, bez zadrške obavljati najteže poslove kako bi preživjela i prehranila djecu. Čistila je kupaonice u hotelu, a njezino je iskustvo dokumentirano u BBC-jevom dokumentarcu o njoj.
“Čistila sam i toalete. To mi je bilo loše u ratu. Imala sam cilj: ili ću pobijediti sebe i svoju želju i volju za pjevanjem ili ću da propadnem skroz. I nije me sram, pošteno Radim “, iskreno će Ljiljana.
