– Iako je u svoje vrijeme, dok je bio momak, bio san i želja mnogih ljepotica u regiji, Zdravko Čolić je ipak svoje srce dao Aleksandri, običnoj djevojci koja je radila u jednoj osnovnoj školi u Beogradu. Sa njom je dobio i dvije kćerke, koje su danas već, odrasle djevojke….
Zdravko Čolić u današnje vrijeme stoji uz bok Novaku Đokoviću kao jedan od rijetkih pojedinaca u regiji čije ime ne prati nikakva rezerva ili sumnja. Postigao je status koji je neupitan, kako po glazbenom talentu tako i po karakteru. Ovo nije mali podvig. Kako mu je to pošlo za rukom? Može li se reći da utjecaj Zdravka Čolića u Jugoslaviji nadilazi čak i onaj maršala Tita? Rane godine Čolinog života. Zdravko, podrijetlom iz Hercegovine, u djetinjstvu se preselio u Sarajevo. Otac mu je bio vrlo cijenjen policijski službenik, dok su se i on i brat prepuštali zvucima rock and rolla. S vremenom je Zdravko pronašao svoj poziv pop pjevača.
Čolić se prisjetio: “Unatoč tome što smo se oslanjali na jedan prihod od očevog državnog službeništva, naša je obitelj bila nevjerojatno zadovoljna. Iako nismo mogli sudjelovati u raskošnom današnjem božićnom slavlju, željno smo iščekivali dolazak mljekara iz susjednog sela. Ovaj dobrodušni pojedinac donosio bi nam ne samo mlijeko, već i divne božićne darove, omogućujući nam da iskusimo cijenjenu tradiciju blagdana. Koliko se sjećam, prije polaska u školu okupljali bismo se kod bake i djeda u Trebinju i obasipali bi nas poklonima od najmilijih, prijatelja i komšija. Bilo je to doba koje je karakterizirao izrazit ambijent bezbrižnosti, koji je poticao veći osjećaj međusobne povezanosti među pojedincima.
Ljudi bi se neobavezno sazivali na šalicu kave ili zajednički obrok, nalazili utjehu u društvu jedni drugih i sjedinjavali se u trenucima radosti i tuge. Nažalost, taj osjećaj zajedništva doživio je transformaciju u današnje vrijeme. U našim najznačajnijim prijateljskim, ljubavnim i obiteljskim vezama Čoline pjesme bile su nam nit vodilja. On utjelovljuje oličenje čestitih osobina, simbolizirajući sve što je dobro. Nitko nije iskazao izuzetniju počast svojoj majci od njega.
- Tijekom svog rada s njima sudjelovao je u snimanju singla pod nazivom „Kukavica. Choli je odigrao značajnu ulogu u hvatanju suštine vremenskog razdoblja koje se proteže od Jugoslavije do danas, ističući i dobitke i gubitke koje nam je vrijeme donijelo. Zdravko Čolić prisjetio se svog nastupnog posjeta Brionima u novogodišnjoj noći u pratnji Lokica i odjeven u njegovu uniformu. Živo se prisjeća Titovih riječi, koji je primijetio: “Lako je tebi, dragi Zdravko, pjevati serenade damama dok tvoji drugovi ispunjavaju svoje dužnosti. Rođenje najistaknutije pop zvijezde u regiji dogodilo se u doba Jugoslavije. Rendezvous s Titom. U drugom dijelu sedamdesetih Sarajlija je doživio niz trijumfa. Pobijedio je na Eurosongu, ostavio nezaboravan dojam na Opatijskom festivalu, krenuo na vrlo uspješnu turneju “Putujući potres” i, nedvojbeno, dobio cijenjeni poziv da nastupi pred Titom.
Nekada mladi i ugledni Čola, danas naša najistaknutija zvijezda, ljubazno je pristao da se prisjeti tih prošlih dana kada je krasio pozornicu pred Brozom, odgovarajući na mene kao na starog prijatelja. Imao sam privilegiju četiri puta nastupiti pred Titom. Prvi put u Bugojnu, BiH, gdje je Radio-televizija Sarajevo bila zadužena za organizaciju programa. Naš nastup je održan oko 13:00 sati, neposredno prije ručka, nakon uspješnog lova. Postava je uključivala talentirane pojedince poput Kemala Montena, folklorne pjevače i orkestar.
- Bio je to značajan trenutak biti u nazočnosti maršala i imati priliku biti mu u neposrednoj blizini. Za sljedeći nastup imao sam priliku sudjelovati na velikom događaju održanom u Karađorđevu u čast lova. Činilo se da je svaki izvođač u bivšoj Jugoslaviji imao svoj trenutak na televiziji, jer su svi bili dio opsežnog programa koji je trajao od podneva do kasnih noćnih sati. Prisutni su bili uvaženi političari i veleposlanici, među kojima i Džemal Bijedić, koji nam se pridružio uz čašu vina, odišući istim veseljem. Posle ovog događaja svoju vojnu dužnost izvršio sam u Valjevu. služi kao pješak i prolazi obuku za minobacača.
Implikacije ovog poziva bile su značajne: zimska sezona, vojne dužnosti, izdržljive vježbe u blatnim i snježnim uvjetima. A onda, niotkuda, poziv da na Brionima otpjevam cijenjeni drugi stih “Druže Tito, mi ti se kunemo”! Nevjerojatno, već sam snimio ovu pjesmu. Ova pjesma mi je postala svojevrsna himna dok sam bio vojnik. Pjevao bih je na svakom događaju, pa tako i na proslavi Brozova rođendana. Zanimljivo, upravo sam tu pjesmu imao priliku izvesti na Festivalu revolucionarne pjesme u Zagrebu daleke 1977. Đelo Jusić me ljubazno pozvao da sudjelujem.
Samu pjesmu skladao je Đorđe Novković, a tekst Mira Alečković. Živo se sjećam da se festival održao u prestižnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Što se tiče mog osobnog nastupa, to je bila zadnja proslava Nove godine kada je Tito bio dobrog zdravlja. Kad je sat otkucao ponoć, on nam se pridružio da razmijenimo čestitke, a mi smo počeli pjevati “Druže Tito, mi ti se kunemo”. Mogao sam uočiti njegovu potragu za izvorom značenja pjesme, a tek su nam se tijekom trećeg stiha oči konačno spojile.
U tom periodu bila je pjevačica Sandra Kulijer iz Banjaluke koja je bila dosta aktivna. Usne je izdašno namazala ružem, a kada je Titu utisnula poljubac, ostao je trag ruža na njegovom obrazu. Bez oklijevanja je posegnula za rupčićem da ga obriše, a to mu je izmamilo osmijeh na lice. Tada je primijetio: “Navikao sam, skroz sam se navikao…”
Zdravko je desetljećima služio kao izvor inspiracije tisućama, au mladosti je iznimno cijenio sportaše. “Nogometaši, posebno Aca Ferhatović, bili su nam idoli. Imao sam veze i s američkom kulturom. Ujutro sam išao u školu, a poslijepodne u kino kako bih uživao u filmovima Elvisa Presleya, gledao sve Tri projekcije u 16, 18 i 20 sati naučio sam sve pjesme napamet i pred prijateljima prenio naše divljenje, on je bio sastavni dio naših života .”
- I dok svoj osobni život nastoji držati podalje od očiju javnosti, supruga Aleksandra ga je podarila s dvije kćeri, Unom i Larom, koje su, unatoč njegovom trudu, postale prilično aktivne na društvenim mrežama i izazvale veliku pozornost. Iz predratnog doba u Jugoslaviji ostala je duga anegdota koja pripovijeda o odsustvu entuzijazma Dinove majke kada su Goran Bregović i Zdravko Čolić posjetili njihov dom na Bajram. Dino Merlin podijelio je iskreno sjećanje iz prošlosti, koje u to vrijeme nije imalo nikakvu sentimentalnu vrijednost niti se smatralo zabavnom anegdotom. Međutim, sada u potpunosti shvaća perspektivu svoje majke. Nastojala je ispuniti ulogu i oca i majke za njega i njegovu sestru, usmjeravajući ih na pravi put.
Umjetnike je u njezinim očima često doživljavao kao nepredvidive osobe koje žive dan za danom, a za svoju je djecu željela stabilno i ugledno zanimanje. Kao svaki brižni roditelj, svom je djetetu željela samo najbolje. Dino Merlin je ponosno predstavio svoju majku njihovim bajramskim gostima, ali je njen odgovor bio kratak, ali upečatljiv: „Sotone (đavoli), kao i vi.
