Z danas vam donosimo jednu jako osjetljivu ljubavnu priču, koja je povezana sa srpskim sportom. Stvarno treba čovjek da bude sretan, da upozna neku osobu iz druge zemlje i da se definitivno zaljube, i da sve završi sa bračnom zajednicom. To je danas puno lakše sa internetom i društvenim mrežama, ali u doba kada je postojao samo mail, onda je to djelo vrijedno pažnje.
Sjajni simbol srpskog sportskog duha, kako na terenu tako i izvan njega, ponašanje ovog sportaša služi kao uzor mladima i generacijama koje dolaze.
Ususret nadolazećim Olimpijskim igrama u Parizu, naša su očekivanja od njega nevjerojatno velika. To je sasvim prirodno, budući da je dosljedno postizao uspjehe i postavio presedan za izvrsnost.
Kurir predstavlja nesvakidašnji životni put Damira Mikeca, cijenjenog srpskog strijelca velikih razmjera.
Ušao sam u ovaj svijet u Splitu koji je tada bio dio Jugoslavije. Zanimljivo je da je s ovih prostora potjecao i znameniti Nikola Tesla, ali iz doba Austro-Ugarske. Pitam se što ako nas za stotinu godina Kina osvoji, a ja se rodim u to vrijeme? Odjednom bi me smatrali Kinezom. Te se geopolitičke granice stalno mijenjaju, ali ostaje činjenica da je u jednom trenutku sve bila jedna država. Nedavno sam slučajno naišao na još jedan članak o sebi, i postao je prilično zabavan. U početku je bilo pritužbi Hrvata koji su me htjeli prisvojiti zbog mojeg rodnog mjesta u Splitu. Sada se pridružuju i Slovenci, moji baka i djed su iz Novog Mesta, a otac mi je Slovenac. Moj otac, koji je bio pukovnik, i moj djed, časnik, imali su ukupno impresivnih 17 zapovjedništava. Igrom slučaja, moj otac je rođen u Bitoli i tamo je proveo godinu-dvije prije nego što je završio srednju školu u Beogradu, gdje je studirao elektrotehniku na Institutu “Nikola Tesla”.
Tijekom putovanja zaustavili su se u Parmencu, gdje je djed bio zapovjednik i sudjelovao u izgradnji brane. Put ih je vodio na razna mjesta, a na kraju je moj tata završio školovanje u vojnoj gimnaziji u Zagrebu prije nego što je stacioniran u Senti. No, život im se dramatično preokrenuo kada su morali bježati pred ratnim razaranjima koja su zahvatila bivšu državu.
Tijekom devedesetih, kad je počeo rat, naša je obitelj bila prisiljena napustiti Split. Ukrcali smo se na posljednji grčki brod i potražili utočište u Herceg Novom. Na tom novom mjestu dočekali smo novu 1990. godinu, a Herceg Novi nam je pružio obilje mogućnosti. Slijedom toga, cijelo moje djetinjstvo, sve do 15. godine, pretežno je bilo na moru. Uistinu, moje formativne godine su se oblikovale u Herceg Novom i sa velikom ljubavlju ih se prisjećam. Majka me stalno poticala da se bavim sportom, a ne da besposličarim kod kuće ili da pravim nestašluke. Tako sam počeo trenirati karate. Nadalje, moj otac je bio streličar i redovito je sudjelovao na vojnim natjecanjima.
Međutim, moja je majka bila ta koja je bila aktivna, njegujući društveno okruženje često okupljajući susjede u našem domu bez ikakvog posebnog razloga. Usprkos tome, sjećanja na rat u Splitu ostaju, uz letjelice aviona i gađanje brodova vatrom po gradu, popraćeno odjekujućim bum-bum-bum.
Kad je zvuk sirena proparao zrak, tama je obavila sobu, a ja sam instinktivno potražila utočište ispod stola. Bio je to obeshrabrujući aspekt mog djetinjstva. Tijekom tih godina skateboarding mi je donio neizmjernu radost. U Splitu smo imali jedinstven set stepenica sa strmim nagibom, dizajniran za smještaj invalidskih kolica pod kutom od 45 stupnjeva. Ove su stepenice bile pozamašne, široke kao dva velika stola, a ipak kompaktne. Mikec, s druge strane, ima dobro definiranu strategiju, koja točno zacrtava svoje akcije i odredišta.
– Sebe vidim kao zadovoljnu i ispunjenu osobu, bez imalo žaljenja za propuštenim prilikama. Trenutno se aktivno bavim sportom, a medalja koju sam osvojio u Tokiju doista mi je učvrstila osjećaj sebe. Ogroman trud, odricanja i naporan rad su se isplatili. Vidim sebe kao zadovoljnu osobu koja potencijalno prelazi u ulogu trenera koji vodi druge prema osvajanju medalja. Zamišljam sebe okruženu svojim unucima, kako se sretno igraju oko mene, možda na nekom primorskom mjestu. Iako to ne mora nužno biti Split ili Herceg Novi, negdje u blizini Melise pada mi na pamet.
Značaj poruke prenesene u zaključku ispovijesti ne može se precijeniti.
Tijekom početnog treninga fokus je na podučavanju djece o ispravnom ponašanju u streljani. Naglašavajući važnost sportskog duha, podučavaju ih da svoje oružje usmjere isključivo prema meti, osiguravajući da ono uvijek bude napunjeno, ali nikad usmjereno u drugu osobu. Osobno nisam zainteresiran za lov i nikada nisam sudjelovao u takvim aktivnostima. Moja strast leži isključivo u području sportskog oružja.
