Priča o leskovačkom bračnom paru postala je poznata i upečatljiva priča širom Srbije. Mještani su bili zaprepašteni maltretiranjem koje je par doživio od svoje djece, uprkos tome što su četiri decenije neumorno radili u Njemačkoj kako bi im omogućili raskošan životni stil.
Cvetkovići su se nadali da će svojim potomcima obezbediti prosperitetnu budućnost, ali ovako tragičan razvoj događaja nikada nisu mogli da predvide. Kada su odlučili da se presele u inostranstvo sa ćerkom i dva mala sina, dogovorili su da deca ostanu u Srbiji kod bake i dede po ocu. Njihov naporan rad u Njemačkoj omogućio im je da steknu znatnu količinu bogatstva, a koristili su svaku priliku da posjete svoju domovinu i provedu vrijeme sa svojom djecom. Roditelji su s ponosom gledali kako njihovi sinovi odrastaju i na kraju su uštedjeli dovoljno novca za izgradnju kuća koje su bile prikladne za kraljevske porodice. Kako prenosi Jugmedia.rs, porodica je kupila elegantan stan na živopisnom primorju Crne Gore i svoju ćerku opremila ekstravagantnim mirazom koji je uključivao potpuno novi BMW, spavaću sobu i razne druge svadbene poklone. Porodica je živela u slozi do nesrećne smrti S. Cvetkovića, koja je donela tragičan preokret u životu njegove partnerke kakav ona nije mogla ni da zamisli.
Nakon dugogodišnjeg napornog rada, par se vratio u domovinu kako bi uživao u druženju sa unucima i praunucima. Međutim, ubrzo po povratku, S. Cvetković je preminuo. Iako je imao više od osamdeset godina, bio je odličnog zdravlja, ali je, nažalost, patio od demencije. Sastavljanje ugovora o doživotnom izdržavanju je uobičajena praksa širom svijeta da se neko isključi iz nasljedstva, a može biti izazov osporiti na sudu. U ovom slučaju, pravni ekspert Igor Stamenković je objasnio da je ugovorom najverovatnije trebalo da se spreči da sestra S. Cvetkovića nasledi roditeljsku imovinu. Odsustvo imena supružnika u ugovoru je komplikovana i žalosna situacija, čak i za stručnjake iz pravnih i društvenih oblasti. Naša porodica je sagradila manju zgradu, spojenu sa stanom starijeg sina, za naše potrebe. Ova zgrada je bila skromna, sa uskim predvorjem, kuhinjom, kupatilom, dnevnim boravkom i spavaćom sobom. Kada smo se preselili u Srbiju, više nam nije bila potrebna privatnost, a nismo hteli da smaramo našoj deci. Supruga govornika, S. Cvetković, svoju emotivnu ispovest počinje izjavom da želi da ostane anonimna kako bi izbegla dalje sukobe sa sinovima i kako bi sprečila ismevanje autsajdera. Uprkos tome što ju je vlastita porodica izopćila, njegovala je svoju braću i sestre i njihove porodice, koje su sada otuđene od nje i njene ćerke.
Čini se da je došlo do pogrešne komunikacije u kojoj se pretpostavljalo da živim u svom stanu i tamo primam penziju. U stvari, moj stariji sin, koji zarađuje manje od svog mlađeg brata ili sestre, ima dozvolu da naplati moju penziju u Srbiji. Nažalost, moja penzija je dosta skromna, jer sam ulagao samo u najniži nivo penzionog osiguranja. Ova odluka je donesena kako bih svojoj djeci pružila više. Bez dodatne podrške skromne udovičke penzije, teško bih pokrio čak i svoje najnužnije troškove. Jedini izvor utjehe mi je da moja kćerka i njena porodica nisu bili finansijski opterećeni, jer bi me bilo duboko sramota da je to slučaj.
