– Mi se sa našim današnjim člankom vraćamo u zlatne 80 godine prošloga vijeka. Govorimo uopšte o glumcima, koji su rijetko završavali glumačke škole, ali su imali jako dobre mentore i jako velike talente. Jedan od njih je svakako i Slavko Štimac, gluumac koji je još kao dijete krenuo sa svojom glumom.
- Jedna od kultnih figura regionalne kinematografije, Slavko Štimac, svojim je nastupima ostavio neizbrisiv trag. Bio bi mukotrpan posao nabrojati sve televizijske serije i filmove u kojima je pokazao svoj talent. Štimac je svojedobno ispričao nevjerojatnu anegdotu o tome kako mu se život neslućeno preokrenuo kada je filmska ekipa iznenada posjetila njegovu školu u potrazi za mladim glumcima, promijenivši tok njegova života. S nepunih jedanaest godina, 1972. godine, Slavko Štimac krenuo je na glumački put, debitirajući u filmu “Vuk samotnjak” i tako započeo svoju slavnu karijeru. Kroz njegove različite uloge, publika u bivšoj Jugoslaviji imala je privilegiju svjedočiti evoluciji ovog iznimnog glumca, što je prilika za koju malo tko može tvrditi da je iskusio.
Slavko Štimac, iako nikada nije službeno studirao na Fakultetu dramskih umjetnosti, ostavio je neizbrisiv trag u našoj filmskoj industriji.
Tijekom svog života preuzeo je nebrojene uloge koje je teško kvantificirati, a njegov repertoar slave uključuje značajne naslove kao što su “Varljivo ljeto 68”, “Posebno obrazovanje”, “Sjetite se Dolly Bell” i “Underground”.
Tijekom svoje dugogodišnje karijere, cijenjeni regionalni glumac, bez posla, namjerno se odlučio na skroman i povučen život, rijetko dajući intervjue.
Slavko Štimac od 1997. godine dijeli skladnu vezu sa suprugom Vesnom Golubović. Prije njihove veze bio je u braku s Majdom Vojniković s kojom ima sina Vida. Ono što izaziva zanimljivost je da su obje Štimčeve partnerice umjetnice, točnije slikarice. No, glumac je odlučio ne priznati javno njihovo umjetničko bavljenje.
Vlada Srbije donijela je prošle godine odluku o dodjeli nacionalne mirovine Slavku Štimcu, koji se sa svoje 63 godine našao među umjetnicima koji su zaslužni za ovo priznanje.
Vlada Srbije je na sjednici dala suglasnost na prijedlog Komisije kojim se odaje priznanje za izniman doprinos nacionalnoj kulturi.
Uz dodatnih 64.730 dinara, skupini od dvadesetak umjetnika, koju čine Aleksandar Berček, Slavko Štimac, Radoš Bajić i Dejan Savić, bit će odobrena redovna doživotna mirovina, i to na nacionalnoj razini.
BIOGRAFIJA:
Podrijetlom iz sela Konjsko Brdo u današnjoj Hrvatskoj, Slavko Štimac rođen je 1960. godine, a na glumački je put krenuo u nježnoj dobi. Štimac je tijekom osnovne škole zapeo za oko redatelju Obradu Gluščeviću koji je tražio mladića za glavnu ulogu u njegovom nadolazećem filmu. Sa samo 12 godina Štimac se našao u ulozi mladenačkog pastira Ranka u filmu koji je brzo postao omiljen među djecom diljem Jugoslavije.
Sljedeće godine Štimčev talent zaokupio je pozornost redatelja Stipe Delića, koji ga je pozvao da glumi kurira u ratnom filmu “Sutjeska”. Time je za Štimca započeo niz glumačkih perspektiva. Međutim, žongliranje njegovih obaveza snimanja i akademskih obaveza pokazalo se teškim zadatkom za mladog glumca.
Štimac, unatoč tome što je rano stekao slavu, nikada nije težio statusu slavne osobe kao glumac. Njegova skromnost i prizemnost bili su ono što je istinski odjeknulo kod publike diljem bivše Jugoslavije.
Unatoč medijskim pisanjima o Štimčevom obrazovanju, on oštro negira da je diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, navodeći da se nikada nije ni pokušao prijaviti na Akademiju. Što se tiče njegove karijere, Slavka je samo godinu dana nakon debija u “Vuku samotnjaku” zdušno pozvao redatelj Branko Bauer da glumi u filmu “Salaš u Malom Ritu”. Ovaj izuzetan filmski uradak nastao je prema scenariju Bauera, Arsena Diklića i Borislava Gvojića, adaptiranom prema Diklićevu romanu koji je poslužio i kao inspiracija za dva dodatna filma i televizijsku seriju pod istim naslovom.
Štimac je u filmu utjelovio nezaboravni lik Milana Maljevića, ulogu koja je duboko odjeknula među generacijama publike. Film je debitirao 1976. godine na cijenjenom Festivalu jugoslavenskog filma u Puli, gdje je pobrao pohvale izuzetnim scenarijem, režijom i izvanrednim Štimčevim portretom u glavnoj muškoj ulozi. Priča se nastavila u nastavku pod nazivom “Zimovanje u Jakobsfeldu”, s istim vještim timom koji je vodio i režiju i scenarij.
