Uskrsni post, koji počinje 18. ožujka i završava 5. svibnja, poznat je po svojoj strogoj prirodi, a propisi vezani uz post široko su poznati među vjernicima. Mnogi pravoslavci su spremni da poste za ovaj Uskrs, međutim, imamo jako veliki procenat ljudi koji nisu upoznati sa nekim detaljima oko hrane koja treba da se jede u idućih 40 dana.
Uobičajeno je da većina vjernika u početnom razdoblju korizme drži post. To podrazumijeva definitivno opredjeljenje za post prvih 7 dana, nakon čega slijedi sudjelovanje u pričesti. Međutim, postavlja se pitanje je li ta praksa dopuštena?
Prema riječima vjeroučiteljice Andree Kereš, pričest je krajnji cilj svake liturgije i ima središnju ulogu u našoj povezanosti s Bogom.
Oni koji se pridržavaju liturgijskog načina života i vjerno poštuju sve periode posta unutar svoje vjerske prakse, pričešćuju se na svakoj Liturgiji, bez obzira da li ona spada u vrijeme posta ili ne. Svrha posta je uključivanje u duhovnu disciplinu, a ne gledanje na njega kao na način da se “zaradi” pravo na pričest nakon samo sedam dana. Nemoguće je zaslužiti pričest, čak ni 40-dnevnim postom na vodi i kruhu. Pričesti uvijek pristupamo osjećajući se nedostojnima, ali Božja je milost ta koja nas udostoji i upućuje poziv na blagovanje. Međutim, to ne znači da pričesti možemo pristupiti na bilo koji način.
Andrea objašnjava da nastupamo s poštovanjem prema Bogu, uz vjeru i ljubav. Naša predanost postu je nepokolebljiva, jer nastojimo dati sve od sebe u svakom trenutku. Postu pristupamo dan po dan, vodeći računa o svojim individualnim mogućnostima. Kako budemo nastavljali ovim putem, naša će predanost samoodricanju postajati jača. Međutim, važno je zapamtiti da sami po sebi naši napori ne čine da zaslužujemo pričest. Pričešćujemo se Božjom milošću, a ne vlastitom zaslugom.
Možemo li, prema o. Gojku Peroviću, nekoga tko ne poštuje post smatrati grešnikom?
Naše postojanje trajno je zaraženo grijehom. Naša zaljubljenost u užitke hrane, odmora i dokolice navodi nas da idoliziramo te želje. Posljedično, postajemo zapleteni u život promiskuiteta. Međutim, post nam služi kao svakodnevna potreba, dopuštajući našem duhu da diše. Bez posta čovjek si ne može istinski pomoći. Bilo bi netočno tvrditi da oni griješe; naprotiv, oni zanemaruju priliku da se oslobode grijeha. Post služi kao sredstvo za oslobađanje naših duša i tijela od kandži grijeha.
Urođena priroda čovjeka je lišena svetosti. Neophodna je upornost. Samo zato što ste doživjeli ugodnu večer ne jamči jutro bez problema. Zbog toga je imperativ svaki dan ulagati neprekidan napor da se oslobodimo nedjela.
Dobrota posta leži u njegovoj sposobnosti da nas oslobodi od grijeha, dajući nam jasan put koji trebamo slijediti.
Bez upozorenja, Gospodin će doći, ne ostavljajući vremena za popravke onima koji se nisu svakodnevno marljivo trudili osloboditi se grijeha.
Post služi kao sredstvo za kultiviranje duhovnog rasta oslobađanjem duše od svjetovnih želja i ulivanjem hrabrosti u nečiju vjeru. Izvorno, post je podrazumijevao potpunu apstinenciju od svake hrane, ali za pravoslavne kršćane, evoluirao je tako da uključuje isključivanje određene “masne” hrane. U ovu kategoriju spadaju masnoće životinjskog podrijetla, au određenim periodima posta i namirnice pripremljene na biljnim masnoćama. Od davnina su u pravoslavlju srijeda i petak označeni kao dani molitve i posta, izuzev šestotjednog božićnog i sedmotjednog uskršnjeg posta. Tijekom cijele godine vjernici se u te dane suzdržavaju od masne hrane. Međutim, ova se vjerska praksa obustavlja tijekom “masnog tjedna” koji slijedi nakon Uskrsa. Unatoč različitim popularnim vjerovanjima, srijedom se posti u znak sjećanja na Judinu izdaju Isusa Krista, koja se dogodila baš tog dana u tjednu.
Srijeda, poznata kao dan molitve i suzdržavanja od masne hrane, ima značaj jer je prethodila Isusovoj muci. Nasuprot tome, petak se smatra najtmurnijim danom za kršćane, simbolizirajući mučenje i razapinjanje Isusa Krista. Tradicija posta srijedom i petkom kroz povijest podrazumijevala je konzumiranje sirove ili kuhane hrane te suzdržavanje od ulja. Međutim, postoje iznimke ako se ime blagdana ili sveca pojavljuje podebljano ili crveno u kalendaru, dopuštajući konzumaciju jela pripremljenih na ulju i zamjenu alkohola crnim vinom.
