Mustafa Nadarević je bio jedan od najomiljenijih glumaca bivše Jugoslavije, čija je ljubav i poštovanje prema publici ostala snažna i nakon raspadanja te države. Posebno je ostao upamćen po svojoj ulozi Izeta Fazlinovića u popularnoj humorističkoj seriji “Lud, Zbunjen, Normalan”. Nadarevićeva karijera obuhvatala je raznovrsne uloge u filmu, pozorištu i televiziji, a njegov talent i šarm osvojili su srca gledalaca širom regiona. Nakon što je serija stekla veliku popularnost, Nadarević je postao neizostavni deo jugoslovenske i kasnije balkanske televizijske scene.
- Put Mustafe Nadarevića u svijet glume započeo je u ranoj mladosti, u prvom razredu. Tijekom školske predstave dobio je svoju prvu ulogu, portretirajući Crvenkapicu. Učiteljica ga je, prepoznavši njegovu dužu kosu i visok glas, vidjela kao savršenog za ulogu djevojčice. Kako je napredovao u srednjoj školi, Nadarevićeva strast prema glumi se produbila, pa se pridružio amaterskoj kazališnoj grupi “Viktor Car Emin”. Kroz to iskustvo ljubav prema glumi prerasla je u istinski poziv.Tijekom formativnih godina, rani život i obrazovni put pojedinca igraju ključnu ulogu u oblikovanju njihove budućnosti.
Mustafa Nadarević, rođen 2. maja 1943. godine u Banjoj Luci, došao je na ovaj svijet kao plod nekonvencionalne ljubavne priče. Mehmed i Asja, njegovi roditelji, suočili su se sa žestokim protivljenjem njihovoj zajednici, što je samo potpirilo plamen njihove privrženosti. Nevolja se pretvorila u priliku, vodeći ih niz prolaz do braka. Tragično, Mehmedov život prekinula je tuberkuloza kada je imao samo 28 godina, ostavljajući Asju, 22-godišnju udovicu, da sama odgaja mladog Mustafu.
U svjetlu teških financijskih okolnosti, Asja je odlučila poslati Mustafu na nastavak studija u Zagreb. Iako je njegovo vrijeme tamo bilo ograničeno na godinu dana, ovo posebno iskustvo imalo je dubok utjecaj na njegovu perspektivu svijeta. Po povratku u Bosanski Novi i završetku osnovne škole, preselio se u Rijeku kod bake i djeda.Duboka ljubav i entuzijazam prema glumačkom zanatu.
Mustafa je od malih nogu pokazivao izuzetan afinitet prema izvedbenim umjetnostima. Tijekom ranih godina u osnovnoj školi pojavio se prvi tračak njegovog urođenog talenta. Unatoč njegovom visokom glasu i lepršavim kovrčama koje ga izdvajaju od muških vršnjaka, Mustafa je odabran da tumači simpatičnog lika Crvenkapice u školskoj produkciji. Ova jedinstvena i simpatična uloga poslužila je kao katalizator njegove duboke i žarke povezanosti sa svijetom glume.Tijekom školovanja u srednjoj školi njegova je strast prema umjetnosti nastavila rasti i napredovati. Uključio se u amatersku kazališnu skupinu “Viktor Car Emin”, koja je počela kao hobi, ali se vrlo brzo transformirala u poziv koji će oblikovati čitavu njegovu egzistenciju.
Tijekom svog profesionalnog puta dao je značajan doprinos i filmskoj i televizijskoj industriji.Svaka uloga koju je Mustafa Nadarević preuzeo tijekom svoje slavne i raznolike karijere dokaz je njegove nepokolebljive predanosti i duboke strasti prema glumačkom zanatu.Izniman Zijahov talent kao glumca sjajno je prikazan u Kusturičinom filmu “Otac na službenom poslu” iz 1985. godine, uz Mikija Manojlovića i Mirjanu Karanović. Ova je uloga bila tek početak njegove impresivne karijere, nakon čega je glumio u nizu uspješnih filmova među kojima su “Glembajevi”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puska za uspavljivanje”, “No”. Čovjekova zemlja”, “Odmor u Sarajevu” i još mnogo toga.
Mnogi će ga pamtiti po ulozi nezaboravnog lika Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan” uz Senada Bašića i Moamera Kasumovića.Na dan kada mu je majka umrla, našao se u kazališnoj predstavi.Nakon smrti moje majke, utjehu sam potražio u svijetu kazališta, uzimajući lik kao sredstvo za suočavanje. To mi je omogućilo predah od surovosti stvarnosti, dopuštajući mi da uronim u priču koja nije bila moja, čime sam ublažila dio boli. Bavljenje izuzetnom glumom zahtijeva delikatnu ravnotežu, zahtijeva značajno ulaganje samog sebe, a istovremeno osigurava mentalno blagostanjeTijekom svog života, Mustafa je stupio u brak u tri odvojene prilike, pri čemu je svaki brak nosio svoju posebnu priču.
Jasna mu je bila prva supruga, a imaju i kćer Nađu, koja je u međuvremenu postala povjesničarka umjetnosti. Iako su prekinuli osmogodišnju vezu, nastavljaju održavati vezu kao suroditelji sa svojom kćeri.Snežana mu je bila druga supruga, a zajedno su dobili dvoje djece. Njihov sin Aša postigao je velike uspjehe u svijetu sporta, dok se kći Nana trenutno bavi marketingom i radi na poziciji PR menadžerice prestižnog američkog kozmetičkog brenda.25. travnja 2012. godine ušao je u treći brak sa Slavicom Radović, vrsnom scenografkinjom i kostimografkinjom. Nažalost, njihova je romansa bila kratka. Slavica se hrabro borila s kancerogenom izraslinom desetljeće prije nego što joj je naposljetku podlegla u Ljubljani 7. lipnja 2012.
Glumac je bio duboko pogođen tragičnim gubitkom partnerice, jer je njihovo 15-godišnje druženje naprasno prekinuto njezinom preranom smrću.Nadarević je u svojim osobnim memoarima rječito izrazio povezanost umijeća življenja i glume, ističući superiornost potonje zbog njezine sposobnosti inscenirati višestruke smrti uz očuvanje života. Nažalost, samom životu nedostaje glumački talent, jer kad netko ode iz naše sredine, to je nepovratan gubitak. Opstaje samo vještina preživljavanja, zajedno s dragim uspomenama koje je prate. Unutar ovih autobiografskih zapisa Nadarević je ispričao i svoj susret sa Slavicom, svoju srdačnu prosidbu i nepokolebljivu podršku tijekom njezine hrabre borbe s rakom dojke.
Moj fokus nikad nije bio na vjerskoj pripadnosti pojedinaca, već na njihovoj ljudskosti, njihovoj sposobnosti prijateljstva, njihovoj iskrenosti i njihovoj sposobnosti povezivanja s drugima. Neki pobožni vjernici daju prednost svojoj vjeri iznad svega i nisu voljni razmotriti alternativne perspektive. Međutim, važno je da prepoznaju da postoje i pojedinci iz mješovitih brakova koji život ne gledaju samo kroz prizmu vjereTijekom odgoja kod bake po majci, bio je prisiljen upoznati se s vjerskim učenjima, iako je njegov osobni interes za tu materiju nedostajao.
Tijekom mog posjeta baki u Bosanskom Novom, ona je inzistirala da se uključim u večernje “učenje”, što je u biti značilo moliti se Bogu. Kao dijete bila sam iscrpljena cjelodnevnom igrom s ostalom djecom, željno iščekujući trenutak kada ću konačno moći leći i zaspati. Međutim, baka nije razumjela moj umor i inzistirala je da me muči. Iako čvrsto vjerujem u važnost vjere, ne smatram se ateistom. Zanimljivo je da me moja druga baka nikada nije tjerala da idem u crkvu, ali ipak smo Božić i Uskrs slavili kod nje doma. Unatoč činjenici da je moj djed, njen muž, bio musliman, prihvatili smo priliku da učestvujemo u ovim radosnim prilikama.
Budući da sam komunicirao s pojedincima različitih vjerskih uvjerenja, nikada nisam gajio nikakvu mržnju prema nekome samo na temelju njegove vjere koja se razlikuje od moje. Da mi se pruži prilika, ne bih se posebno odlučio roditi kao Mustafa. Međutim, to je ruka koju sam dobio i ja sam je prihvaćao cijeli život. Kako sam sazrijevao, odbacivao sam aspekte svog odgoja koji nisu bili u skladu sa mnom, dok sam prihvaćao i prakticirao one elemente koji su odgovarali zajednici kojom sam se okružio. Obrazovanje je cjeloživotno putovanje življenja, učenja i rasta i treba nastojati izbjeći smrt bez proširenja znanja.
