– Jovana Pajić je definitivno pjevačica koja je jako puno postigla u prethodnih 10 godina. Međutim, ono po čemu je javnost još uvijek zna jeste njen brak sa Sale Tropikom, a u njemu su dobili i dvije kćerke….
Karijeru pjevačice Jovane Pajić možemo podijeliti na period prije i poslije 1. lipnja 2024. godine kada je objavila pjesmu “Ludilo moje” koja je postala ljetni hit. Kako kaže, to joj nije bilo ni u najdubljim mislima, ali u ovom izvlačenju “kuglica se zaustavila na njenom broju”. Pjevačica je progovorila o razvodu od Saleta Tropika i otkrila koliko je on utjecao na nju. – Dovoljno dugo radim “ispod radara”. To su bili privatni tulumi, u kontroliranim uvjetima, s ljudima s kojima radim dovoljno dugo. Takve predstave su bile, za pristojan život koji mi je bio dovoljan.
Moja ideja je bila snimiti pjesmu koja nije vezana za želje producenata ili bilo koga drugog pod ugovorom, već nešto vezano za mene. U Zvezdama Granda sam bio dijete jer šta si drugo sa 15 godina. Zato je sve pjesme nakon tog natječaja odabrao netko drugi. Sad kad sam postao punoljetan u svim aspektima tada sam htio raditi nešto što osjećam. Kao da želi reći: ”Evo, ovo mi se sviđa.” Vidjet ćemo što ćemo dalje.
- Puno je pjevača u tom trenutku izdalo albume pa nisam mogla vjerovati da ću s jednom pjesmom uspjeti napraviti nešto veliko – započela je za Stori. Ona ne zna. Na pitanje zašto je toliko dugo nije bilo na velikoj sceni, Jovana odgovara. Bila sam mama. – Prvo sam razmišljala o tome da se vratim na posao nekoliko mjeseci nakon poroda, ali kasnije nisam htjela. Dakle, ovako, moj bivši muž je u to vrijeme radio puno radno vrijeme, onda sam pomislila – ako ja imam pola obaveza kao on, tko će ostati s našim kćerima? Nisam htjela propustiti to najvažnije razdoblje njihova odrastanja. Ako smo prisiljeni raditi – onda svakako, da, ali zadovoljni onim što smo imali. Tijekom te pauze naše samopouzdanje podrhtava, posebno ja imajući tusaik da je puno duži nego što je bio.
Zapravo, za mene ovo nije povratak nego novi početak. Trebalo mi je toliko energije da se vratim u ulogu pjevačice, jer to stvarno jest uloga. Nedostajala mu je glazba, nije nedostajao javni život. Ježim se čitajući komentare o drugim ljudima, a kamoli o sebi. Sveopća agresija me stvarno deprimira. Govoreći o osjećajima, Jovana je spomenula desetogodišnju psihološku podršku, ističući da joj je drago pričati o tome jer još uvijek ima dosta ljudi koji smatraju da treba imati ozbiljnu dijagnozu za odlazak kod terapeuta.
– Kad nekome kažete da morate raditi na sebi, često mu nije jasno što zapravo treba učiniti. Nekome je medij svećenik, nekome psiholog, nekome majka ili prijateljica. Često “zalutamo” jer se vrtimo u krugu istih misli i treba nam netko tko će nam otvoriti drugačiju perspektivu. Bitno je da nam se kolotečina nekako prekine. U spotu “Ludilo moje” prisutna je scena u kojoj joj Jovanove kćerke Helena (12) i Đina (8) trče u zagrljaj. Shvaćajući važnost osobnog primjera čini i ono što joj se ne sviđa ako će joj on biti pokazatelj kako reagirati u nekim situacijama.
– Razvod mi je bio najteže razdoblje u životu, zapravo jer zbog njih dvoje moraš biti miran, a osjećaš se suprotno. Ako ostavimo po strani sitno zadovoljstvo što je ova pjesma dokazala da sam u pravu i nahranila moj ego, puno mi je važnije to što sam im svojim primjerom pokazala kako se sutra izboriti za bilo koju svoju želju ili kako prebroditi krizu . To mi je dragocjenije od svega. Mnoge žene se trude da ne pričaju o razvodu jer je to traumatično i mislim svi koji su to prošli znaju kako je, ali Jovana je spremna da o toj temi priča vrlo mirno. – Dok je to bilo na moju inicijativu, razvod je najteži. Moji roditelji su i danas u braku, a ja sam se udala s idejom da je to zauvijek.
Držao sam se te svoje ideje punih deset godina, ali kada dođe vrijeme razvoda, to se uvijek osjeti, samo je pitanje hoćemo li to zanemariti ili ne. Kad ste sami sa sobom, jasno vam je može li se nešto popraviti, mogu li se problemi riješiti i na koji način ili za to nema šanse. Mnogi su svjesni što treba učiniti, ali strah je taj koji sprječava da se nešto poduzme. Jovana je rekla: – Naravno da sam se uplašio, ali što bi rekao moj prijatelj – i moja guzica je imala podrum i tu sam bio. Bio sam siguran da će mi, ako nešto ne poduzmem, biti klinički centar. Da nemam kćeri, možda je to razlog zašto ne bih imala motivacije za bilo što, nego sam se pustila razboljeti ili iskopati. Oni su bili moja snaga.
