Milan Milošević postao je omiljeni vođa u javnosti. Prije mnogo godina, publika reality showa bila je prosvijetljena o njegovoj izazovnoj pozadini, što je potaknulo osjećaj povjerenja u njegovu empatiju i povezanost sa sudionicima. Ova tema je nedavno dobila značajnu pozornost, jer se vratila na mjesto koje joj pripada i trenutno je u trendu.
Posle 11 meseci pauze, ponovo preuzimate ulogu voditelja “Zadruge”. Značaj ove prilike i vaših emocija koje je okružuju su nemjerljivi.
Nikada nisam očekivao razinu radosti koju ću doživjeti po povratku, niti sam vjerovao da je to uopće moguće. Sama pomisao na to činila mi se nezamislivom tijekom pregovora s Mitrovićem. Međutim, kad sam počeo, trebalo mi je samo deset minuta da se osjećam kao da nikad nisam ni otišao. Evidentno je da boravak u “Zadruzi” pruža osjećaj sigurnosti, mira i spremnosti za zadatke koji su pred nama. Fascinacija publike reality showovima dosegla je tolike visine da se od sudionika stalno očekuje da isporuče više i nadmaše očekivanja.
– Doista, u tijeku je potraga za nečim moćnijim. Uspješno smo predstavili ljubavne planove koji su par onima viđenim u filmovima. Činjenica da ljudi nastavljaju entuzijastično pratiti naš program ukazuje na to da ga prate. Cijenimo njihove povratne informacije, bilo da se radi o konstruktivnoj kritici ili pohvali. Ovo je fantastično, nastavimo s pričom. Idemo u dobrom smjeru.
Kako bi vas smatrali vođom visokog poštovanja, morate težiti dostizanju te razine.
– U početku sam, moram priznati, imao osjećaj strepnje. Pogrešno sam vjerovala da će biti dovoljno biti atraktivan i pripremati se za show, no ubrzo se pokazalo da nije tako. Imperativ je shvatiti zamršenu dinamiku između sudionika i uroniti u svaku njihovu bit. Zapravo, i ja sam sudionik u carstvu reality televizije. Moram se prilagoditi i uskladiti s njihovim načinom razmišljanja. Postoje slučajevi kada promatranje i upijanje događaja u emisiji postaje posebno izazovno, slažete li se?
Sigurno. Ne mogu pobjeći od općepoznate teme nasilja u obitelji. Tijekom pandemije obavezno sam nosila vizir kako bih sakrila suze koje su mi tekle niz lice. Ove srceparajuće priče uvijek izazovu snažnu reakciju kod mene. Očito je da su ta iskustva iz mog djetinjstva ostavila trajan trag. Razina stresa raste, dlanovi mi se znoje, ali moram se suočiti s emocijama koje nosim u sebi. Upravo zato znam koja pitanja postaviti i zašto moje ispovijesti izazivaju najveću pozornost. Bol koja me je pogodila ista je ona koja odjekuje i drugima. Rajka, koja mi je kao majka, nedavno je dala intervju za Kurir, izražavajući ogromnu ljubav kada govori o vama.
Iako sam iznio neke kritike tijekom intervjua, ostao sam smiren i pribran. No, nastavila je slobodno govoriti što misli, vjerujući u važnost iskrenog razgovora. Budući da nije upoznata sa showbiz industrijom, oštro je reagirala. Kolege su kao da su shvatile da sam kao mlađa oponašala pjevačice poput Lepe Brene, iako taj detalj nije posebno bitan. Je li potrebno da surogat majka ispuni vaše specifične zahtjeve?
Oh, kako mi je izazovno ne samo odabrati prijatelje nego i pronaći nekoga tko je voljan roditi dijete u moje ime. Moram priznati da sam taj detalj previdio u razgovoru s medijima. Takva je moja priroda, uvijek govorim ono što mislim, bez filtera. Budućnost ostaje neizvjesna. Možda će se nekom srećom stvari odvijati na konvencionalan način. Vjerujem da će me, ako je tako suđeno, voditi viša sila, dopuštajući zvuku dječjeg plača da ispuni moj dom.
