„Crveno slovo“ („The Scarlet Letter“) je remek‑delo američkog pisca Natanaijela Hotorna (Nathaniel Hawthorne), objavljeno 1850. godine, i često se smatra jednim od prvih velikih američkih romana .
Srpska pravoslavna crkva i njeni sljedbenici danas slave dvije značajne ličnosti i Crno slovo. U nastavku saznajte nešto značajno o svetim apostolima Bartolomeju i Barnabi te obratite pozornost na nekoliko načela kojih se danas ne biste trebali pridržavati. Pripovijest o svetom Bartolomeju, jednom od proroka, prvenstveno se temelji na kršćanskoj legendi i folklornom pripovijedanju, osobito u kontekstu pravoslavne vjere. Njegovo poslanje ispunjeno strašću, patnjom i čudima ostavilo je značajan trag, ne samo kao vjerski primjer, već i kao simbol sukoba svjetla i tame.
Uz apostola Filipa, njegovu sestru Mariam i povremeno s Ivanom Bogoslovom, Bartolomej se posvetio kršćanskoj vjeri i proširio je u više zemalja. Njihovo propovijedanje započelo je na tlu Male Azije, nastavilo se u dalekoj zemlji Indiji, a kulminiralo je u Armeniji, gdje je propovjednik umro za svoju vjeru. Jedan od najznačajnijih i najznačajnijih događaja u njihovoj misiji bio je Jerapoljski. Tamo su, slijedeći tradiciju, peticijom uništili zmiju koju su lokalni pagani smatrali božanstvom. Taj čin, koji su mnogi smatrali utjelovljenjem istine svoje vjere, ujedno je izazvao negodovanje stanovništva. Još jedno nevjerojatno čudo povezano je s istim gradom: vraćanje vida čovjeku po imenu Stachy, koji je bio slijep više od četiri desetljeća. Zbog sve većeg utjecaja, Filip i Bartolomej su zarobljeni i podvrgnuti mučenju.
Oba su glasnika razapeta – Filip je umro, dok je Bartolomej ostao živ. Tijekom njihove nevolje dogodio se potres, što je protumačeno kao božanski znak. Uplašeni pojedinci pokušali su ga osloboditi, ali Filip nije mogao pobjeći. Tada je Bartolomej nastavio svoju misiju i stigao do Indije, gdje je pretočio Evanđelje po Mateju na lokalni jezik, što je olakšalo širenje vjere među stanovništvom. Njegova posljednja misija bila je Armenija, gdje ga je, prema predaji, dočekala surova sudbina. Liječio je mladu djevojku armenskog cara koja je imala ozbiljne psihičke probleme. Međutim, njegov trijumf potaknuo je drugog careva brata, Astijaga, da naredi njegovo pogubljenje.
Bartolomej je razapet, zatim mu je odrezana koža i odrubljena mu je glava. Njegovi ostaci položeni su u olovnu škrinju koja je bačena u ocean kako bi se spriječilo dodatno štovanje, no prema predaji škrinja se pojavila na čudesnom mjestu u blizini Liparskog otočja. U snu je biskup Agaton primio relikvije koje su isprva prenesene u Benevento, zatim u Rim, gdje se i danas nalaze. U srpskoj zajednici slava posvećena ovom svetitelju naziva se Vratoloma ili Vrtoloma. Pun je tradicija i ideja koje se prenose s roditelja na dijete. Danas izostaju radovi, pogotovo u poljima i poljima, vjeruje se da će nepoštivanje blagdana donijeti nesreću: tuča, nevrijeme, poplave su primjeri za to.
Roditelji obično upozoravaju djecu da se ne penju na drveće kako bi izbjegli nesreće, a ženama se kaže da taj dan ne izdaju mlijeko. U nekim krajevima, poput Homolja, potpuno su obustavljene sve aktivnosti, dok se u drugim krajevima vjeruje da sveti Vartolomej i sveti Sava sprječavaju nepogode za polja od vremenskih nepogoda. Također je značajno lokalno gledište da je loše vrijeme moguće samo ako oba ova sveca odrijemaju, što se kaže neuobičajeno. Izreke poput “Uništit će te kao vihorna detonacija kemikalije” pokazuju duboko ukorijenjenu prirodu ovog blagdana u svijesti stanovništva i strah od božanske kazne za nepoštovanje sveca.
Osim toga, svetom Bartolomeju se pripisuje sposobnost ozdravljenja ljudi koji su patili od napadaja, u nekim područjima se bolesnici šalju redovnicima na molitvu kako bi povratili zdravlje. Ovaj blagdan nije samo posvećen životu i nastojanjima jednog od najposvećenijih apostola, već nadahnjuje duboku povezanost vjere i svakodnevnog života kroz tradiciju, priče i zajedničko znanje. U njegovoj pripovijesti spajaju se religijska vjera, povijesni događaji i lokalne tradicije, što ostavlja poruku o snazi vjere, dosljednosti i poštivanju svetih dana.
