Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici slave Vaznesenje Gospodnje ili Spasovdan, koji je i ponos grada Beograda, a u mnogim drugim mjestima u Srbiji i zavjet, praznik cijele zajednice. Ovo slavlje posvećeno je Memoria de Cristo, predviđeno je za 40 dana nakon Kristova uskrsnuća, i slavi se striktno nakon 42 dana nakon samog Uskrsa.
Nakon što se Gospodin ukazao učenicima Božjim četrdeset dana nakon svog uskrsnuća, Gospodin im je rekao o Kraljevstvu Božjem i uputio ih da ne napuštaju Jeruzalem, umjesto toga, trebaju čekati ispunjenje proroštva Duha Svetoga, Gospodina. vodio svoje učenike u Betaniju, podigao je svoje ruke, blagoslovio ih je i odnio ih na nebo. Te večeri Krist im je rekao: – Hodaj Zemljom i propovijedaj Radosnu vijest svakoj vrsti. Oni koji vjeruju i pokrste se bit će sačuvani, a oni koji ne vjeruju bit će kažnjeni.
Da bi to ostvarili, Krist im je dao Duha Tješitelja i zapovjedio im da ne napuštaju Jeruzalem do dolaska Duha Svetoga, a kada dođe vrijeme da im se obrati, oni će to i da znaju. Zbog toga su uspjeli priopćiti Kristovu vjeru svijetu i tako sačuvati ljude svojom vjerom, zbog čega se taj dan naziva Spasovdan. Na Uskrs se ne rade teški poslovi, ovo je prekrasan blagdan koji, prema vjerovanju, može spriječiti nevolje u kući ili bolesti djece. Bio je vrlo cijenjen pretkršćanski, a povijesno iznimno cijenjen i poštovan za vrijeme vladavine cara Dušana. Smatra se da nije slučajno što je proslavljeni Dušanov zakonik objavljen 1349. na Spasovdan, a dopunjen 1354. na isti praznik. Prije jutra, na Spasovdan, križari će obići vjerske objekte, a to su obično hrastovi ili druga stabla koja su posvećena Spasu, a to će uglavnom biti divlje kruške. Pučanstvo nosi barjake i križ, dolazi ispod snimljenog stabla i kiti ga cvjetnim vijencima i darovima za razne posvetitelje.
Ovi se događaji organiziraju kako bi se promovirao rast usjeva (žetva), kiša i bolja žetva. Nosači križa prate kružnu putanju oko dizajna, mole i pjevaju, dok svećenik djeluje kao i obično, a na nekim mjestima svećenik bi prethodno stavio ukras na drvo kako bi sačuvao selo od crva, koje itekako znaju da prave jako veliku štetu samim proljetnim usjevima. Mnogi posvećeni hrastovi nalaze se u raznim krajevima, prvenstveno u Šumadiji i Vasojevićima. U nekim se slučajevima smatralo da nije pametno kušati novo voće ako je netko trudan iz same porodice, a prvo su dio voća davali siromasima kako bi platili alma mater za djecu, inače djeca ne bi imala hrane i grickali bi svoje prste umjesto toga. tvrdeći da su to njihovi roditelji konzumirali.
Također, tradicija je bila kupanje u rijeci ili jezeru na Spasovdan, prije zalaska sunca. Obavezno se ubijala ovca, kao počast svecu. Cicvara je bila na redovnom rasporedu. Tradicija kaže da se muškarci ne briju, žene ne peru, a djeca ne kupaju. Da li ste vi čuli za ove običaje?
